Evanđelje Mt 16. 13-23

U ono vrijeme: Dođe Isus u krajeve Cezareje Filipove i upita svoje učenike: »Što govore ljudi, tko je Sin Čovječji?« Oni rekoše: »Jedni da je Ivan Krstitelj; drugi da je Ilija; treći opet da je Jeremija ili neki od proroka.« Kaže im: »A vi, što vi kažete, tko sam ja?«

Šimun Petar prihvati i reče: »Ti si Krist — Pomazanik, Sin Boga živoga.« Nato Isus njemu reče: »Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: »Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.« Tada zaprijeti učenicima neka nikome ne reknu da je on Krist.

Otada poče Isus upućivati učenike kako treba da pođe u Jeruzalem, da mnogo pretrpi od starješina, glavara svećeničkih i pismoznanaca, da bude ubijen i treći dan da uskrsne. Petar ga uze na stranu i poče odvraćati: »Bože sačuvaj, Gospodine! Ne, to se tebi ne smije dogoditi!« Isus se okrene i reče Petru: »Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!«

Komentar

Kad Isus postavi kompromitirajuće pitanje Dvanaestorici - tko sam ja za vas? - Petar je taj koji s najvećom odvažnošću odgovara: „Ti si Krist, Sin Boga živoga." S tim odgovorom čini se da se Petar uzdiže iznad svega. Isus mu daje do znanja da u njegovim riječima postoji nešto što nadilazi svaki ljudski zaključak: „Blago tebi, Šimune, sine Ivanov, jer ti to nisu otkrili ni tijelo ni krv, nego Otac moj koji je na nebesima" . Možda sam Petar ne bi shvatio cijeli opseg svog ispovijedanja vjere. U svakom slučaju, u tom je trenutku uspio vidjeti dalje od „krvi i mesa" i postaje ništa manje od stijene na kojoj će se sagraditi Kristova Crkva.

Čini se da Petar leti jako visoko no, međutim, nedugo nakon toga se sruši. Isus objašnjava da upravo njegova mesijanska misija prolazi kroz poniženje i smrt, a Petar jednostavno ne razumije. Nadalje, s određenom naivnošću i ohološću počinje ukoravati Isusa. On nastoji priložiti veličinu Krista u svoje ljudske pojmove. I tada prima taj oštar poziv za buđenje: „Bježi od mene, sotono!"

Kad Petra pokrene jednostavno ljudska vizija, on pada i postaje izvor skandala. S druge strane, kad dopusti da ga pokrene milost, može se uzdići i imati duboko znanje o Bogu.

Ono što se dogodilo Petru može se dogoditi i nama. Ponekad se čini da sve jasno vidimo, da se svi dijelovi našeg kršćanskog života savršeno uklapaju i da smo čak sposobni dati svjetlo drugima. Ovo su trenuci koji nas ispunjavaju zahvalnošću za svjetla koja nam Bog daje. Ali ako smo nemarni, ako počnemo imati pretjerano povjerenje u svoje ideje i mišljenja, možemo se srušiti. I tada počinjemo razmišljati iz jednostavno ljudske perspektive. Ne razumijemo Božje planove i sa svojim pritužbama čini se kao da pokušavamo ispraviti Gospodina, kao što je to učinio Petar.

U jednom od svojih pisama sveti Josemaría upotrijebio je sliku prašine koju podiže zrak. Kad puše vjetar, prašina je velika i čak može izgledati zlatna, odražavajući sunčeve zrake. Isto se događa i u našem životu: iako ponekad osjećamo malo, kad dopustimo da nas pokrene dah Duha Svetoga, možemo se uzdići vrlo visoko. Sa stavom poniznosti i iskrene otvorenosti prema onome što Bog želi, moći ćemo se s lakoćom kretati kroz visine života vjere, odražavajući Božju svjetlost ljudima oko nas.