Evanđelje Mt 18,21-19,1

U ono vrijeme: Petar pristupi Isusu i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.«

»Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći: 'Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti.' Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.«

»A kad taj isti sluga, izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti.' Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.«

»Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svomu drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' I gospodar ga, rasrđen, preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«

Kad Isus završi ove besjede, ode iz Galileje i dođe u judejski kraj s onu stranu Jordana.

Komentar

Koliko puta moram oprostiti svom bratu ili sestri? Do sedam puta? Isus na Petrovo pitanje odgovara riječima milosrđa i oprosta koje nadilaze ljudsku logiku.

Petar je donekle očekivao Isusov odgovor. Broj sedam ne znači točan broj; za židovski je narod u to vrijeme simbolizirao savršenstvo, obilje i punoću. Drugim riječima, Petar sugerira da uvijek trebamo oprostiti svom bratu, u razumnom roku.

Isusov je odgovor mnogo izdašniji: uvijek moramo oprostiti svom bratu, ali apsolutno uvijek, što god se dogodi. Petrova pažljiva formulacija zapravo je preuska. To je lekcija o ljubavi i velikom srcu.

Isus je to objasnio pričom o dva sluge. Prvi je dugovao ogroman iznos, 10.000 talenata, što je bila godišnja plaća 10.000 radnika. Potaknut milosrđem, gospodar prvog sluge mu je oprostio. Naravno, gospodar je Bog Otac, koji nam sve oprašta.

Ali sada nam Isus govori što učiniti s bratom kojemu je potrebno oproštenje. Jer oprošteni dužnik susreće suradnika, koji mu je ostao dužan sto denara, odnosno dnevnicu od stotinu radnika. Ne oprašta mu, već ga stavlja u zatvor. Dužnik kojem je oprošteno 10.000 godišnjih plaća nije mogao oprostiti 100 plaća. Iako je Bog suosjećajan i ljubazan prema nama, mi smo zli i zahtjevni prema onima oko nas.

Ono što moram oprostiti svom bratu malo je u usporedbi s onim što mi je Bog oprostio, doista, ako smo toga bili svjesni, malo je u usporedbi s onim što mi Isus svaki dan oprašta. Kao što gospodar primjećuje: „Nije li trebalo da se i ti smiluješ svomu drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?" I opoziva svoj oprost.

Može biti teško oprostiti. Čak i tako, oproštenje je u srcu Evanđelja, to je naš način života. Isus je živio, umro i uskrsnuo kako bi nam ponudio Božje oproštenje. Prvo to primamo, zatim smo pozvani omogućiti i drugima da to dožive. Tako se krug Kristove ljubavi sve više širi kako bi obuhvatio više ljudi, više sestara i braće, više izgubljenih ovaca i još jednu i sve.

Za ovakvo opraštanje potrebna je ljubav, potrebna je poniznost i molitva. Naša katolička vjera također je evanđelje ljubavi, i samo neograničeno i bezuvjetno milosrđe može oprostiti.