Evanđelje: Iv 13,16-20

»Zaista, zaista, kažem vam: nije sluga veći od gospodara niti poslanik od onoga koji ga posla. Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!«

»Ne govorim o svima vama! Ja znam koje izabrah! Ali – neka se ispuni Pismo: Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže.«

»Već vam sada kažem, prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam. Zaista, zaista, kažem vam: Tko primi onoga kojega ja šaljem, mene prima. A tko mene primi, prima onoga koji je mene poslao.«

Komentar

„Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže." Isus upozorava svoje apostole da će ga izdati bliski prijatelj - to može biti samo jedan od njih. Međutim, pred ovim neočekivanim šokom, ne bi se trebali bojati. Zapravo, ova izdaja, kad se dogodi, bit će im signal da „vjeruju da jesam“: fraza „jesam“ prikrivena je potvrda njegova božanstva. Tako će događaj potvrditi apostole u njihovoj vjeri. Od njih se traži da se čvrsto drže svoje vjere u Njega kao Sina Božjeg, čak i kad ga vide raspetog na Križu. Znamo da su apostoli pobjegli, ali oni bi se unaprijed sjetili upozorenja našega Gospodina, i premda su nesumnjivo bili vrlo potreseni, okupili su se kao grupa u vrijeme Uskrsnuća.

U životu susrećemo mnoga iznenađenja, a neka od njih prelaze naša očekivanja. Čak možemo pretrpjeti neuspjeh koji se čini katastrofalnim. Ali ova nas katastrofa ne bi trebala zbuniti; "Sluga nije viši od svog gospodara", kaže Isus, a ta će se razočaranja sigurno dogoditi i nama. Svaki put kad se križ pojavi u našem životu, moramo se sjetiti riječi našega Gospodina i potvrditi svoju vjeru kao Njegovi učenici. Čak se možemo poistovjetiti s Njim kad nas drugi iznevjere.

Neposredno prije ove epizode Isus je oprao noge svojim učenicima, što je bio najkorisniji zadatak sluge, i zapovjedio je da apostoli uvijek služe jedni drugima onako kako su vidjeli da to radi njihov Gospodin. Pokušajte zamisliti Isusa kako kleči i s ljubavlju uzima petu Judine noge da je opere. Tada riječi Psalma koje je citirao naš Gospodin, „Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže." (Ps 41,9), dobivaju dodatno značenje izvan metaforičnog. To je još jedan dokaz i podsjetnik da ništa ne spada izvan Božjih planova. Isus je od početka znao što će se dogoditi i da je to za ostvarenje našega spasenja. Što god da se dogodi u našem životu, možemo biti sigurni da će Bog sve pretvoriti u nešto dobro za one koji ga vole (usp. Rim 8,28).