Evanđelje Lk 1,67-79
U ono vrijeme: Zaharija, otac Ivanov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:
»Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov, što pohodi i otkupi narod svoj! Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega kao što obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze; iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega, zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da će nam dati te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih, darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira.«
Komentar
Advent danas završava. Tijekom svih ovih tjedana pripremali smo se za veliku proslavu Rođenja Gospodinova. I posljednjih dana, uz pomoć evanđelista svetog Luke, prolazili smo posljednju fazu prije velikog događaja i upoznali smo protagoniste najbliže prvom Božiću: arkanđela Gabrijela, Zahariju i Elizabetu, njihovog sina Ivana, Josipa i, na vrlo poseban način, Mariju, Majku Mesije koji će se roditi.
Posljednju epizodu koju je sveti Luka ispričao prije priče o Isusovom rođenju izvodi Zaharija, koji je, kad je povjerovao, povratio svoj govor. Lijepim riječima sveti Ambrozije komentira: "Nije ni čudo što mu je jezik oslobođen, jer je, vezan nevjerom, bio oslobođen vjerom." I pjevao je hvalospjev, svečanu pjesmu zahvalnosti i hvale Bogu, koja izražava veliku nadu pobožnog Izraelca o drevnim obećanjima koja je Bog rezervirao za svoj narod. Blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov: s ovim izrazom, vrlo čestim u psalmima, Zaharija, i mi s njim, zahvaljujemo Bogu na njegovom beskrajnom milosrđu izlivenom na njegov narod, šaljući nam "spasiteljsku silu", Isusa Krista. Najave drevnih proroka uskoro će se ispuniti. Spas je nadomak.
Lako je zamisliti sveti ponos Zaharije, jer je njegov sin trebao biti "Prorok Svevišnjeg". Sjećao bi se riječi arhanđela koje nije mogao ponoviti dugih devet mjeseci: njegov će sin preobratiti „mnoštvo sinova Izraelovih u Gospodina, Boga njihova; i on će ići prije njega “(usp. Lk 1,16-17). Sada to s radošću proglašava uzvišeno: "ići ćeš pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih".
Na rubu pucanja od radosti rođenjem Sina Božjega, danas u Zahariji vidimo primjer poniznosti, radosnog obraćenja, čvrste nade u Boga i ponovnog povjerenja u njegovu riječ.