Evanđelje Lk 16, 9-15

U ono vrijeme: Govoraše Isus svojim učenicima: »Napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore.« »Tko je vjeran u najmanjem, i u najvećem je vjeran; a tko je u najmanjem nepošten, i u najvećem je nepošten. Ako dakle ne bijaste vjerni u nepoštenom bogatstvu, tko li će vam istinsko povjeriti? I ako u tuđem ne bijaste vjerni, tko li će vam vaše dati?«

»Nijedan sluga ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.«

Sve su to slušali farizeji, srebroljupci, i rugali mu se. On im reče: »Vi se pravite pravedni pred ljudima, ali zna Bog srca vaša. Jer što je ljudima uzvišeno, odvratnost je pred Bogom.«

Komentar

Riječi Evanđelja današnje Mise dijelom su primjena prispodobe iz Evanđelja od jučer, iako u širokom kontekstu cjelokupnog Evanđelja po Luki. S jedne strane, učenike se potiče da se ponašaju mudro, što se nesavršeno odražava u pronicljivosti onih koji funkcioniraju samo ljudskim proračunima. Zapravo se izraz "nepravedno bogatstvo" odnosi na bogatstvo koje nije povezano sa stjecanjem istinske pravde. Isus traži od nas da se ozbiljno posvetimo postizanju onoga što kažemo da želimo postići, stavljajući sve ostalo u službu tog cilja: vječnog spasenja. Riječ je, dakle, o učenju razabiranja pravilne upotrebe materijalnih dobara.

Ovom poticaju dodana su još dva, koja su također u odnosu na druge Lukine tekstove. Odgovorni upravitelj je onaj koji obraća pažnju na male, jer tu često dolazi propast. U malom je gdje se očituje i pokazuje istinski interes i ljubav. Tekst nam također govori da nećemo moći dobro upravljati vječnom srećom ako nismo znali dobro upravljati prolaznim dobrom. Težnja ka nebu ne znači ignoriranje svijeta. Ova se učenja mogu sažeti u sljedeću frazu: "Ne možete služiti Bogu i bogatstvu"; to jest, ako je ono što nas pokreće novac, Bog je izostavljen. Samo jedan od dva pola može biti upravljačko tijelo čitavog života.

Posljednje Isusove riječi tiču se svih nas. Isusa su slušali "srebroljupci" (Lk 16,14) i on je to vidio, čak iako su izvana skriveni. Jer koja je vrijednost milostinje škrca ili pohlepne osobe? Bog to prosuđuje. I to je ono što je uistinu presudno. Pozitivna prosudba koju ljudi imaju o nama neće biti od koristi ako to naša unutrašnjost doista negira. Isus nas potiče da pročistimo srce i obnovimo um, da ispitamo želje i namjere, jer iz srca potječu dobra i loša djela.