Evanđelje Lk 4, 38-44

U ono vrijeme: Usta Isus iz sinagoge i uđe u kuću Šimunovu. A Šimunovu je punicu mučila velika ognjica. I zamole ga za nju. On se nadvi nad nju, zaprijeti ognjici i ona je pusti. I odmah ustade i posluživaše im. O zalazu sunca svi koji su imali bolesnike od raznih bolesti dovedoše ih k njemu. A on bi na svakoga od njih stavljao ruke i ozdravljao ih. A iz mnogih su izlazili i zlodusi vičući: »Ti si Sin Božji!« On im se prijetio i nije im dao govoriti jer su znali da je on Krist.

Kad osvanu dan, iziđe i pođe na samotno mjesto. I mnoštvo ga tražilo. Dođoše k njemu i zadržavahu ga da ne ode od njih. A on im reče: »I drugim gradovima treba da navješćujem evanđelje o kraljevstvu Božjem. Jer za to sam poslan.« I naučavaše po sinagogama judejskim.

Komentar

Isus ulazi u Šimunovu kuću. Punica ima visoku temperaturu i traže od njega da je izliječi. Isus prilazi krevetu bolesne žene, uzima je za ruku i gleda s osmijehom punim ljubavi. I ta se žena, odjednom, osjeća izliječena, potpuno izliječena, ustaje uobičajenom snagom, čak i ne zahtijevajući vrijeme oporavka. Nakon toga zahvalila je Isusu na čudu i počela služiti njemu i njegovim učenicima, puna radosti i vitalnosti.

Možemo se sjetiti nekih bolesti naše duše: lijenost da služimo drugima, ponos i taština, ambicija i pohlepa, česti bijes prema rodbini ili nedostatak čistoće i čednosti. Kako bismo htjeli da nas Isus uhvati za ruku, pogleda nas s osmijehom i odjednom nas ozdravi!

Ovo je savjet jednog sveca: „Primimo Isusa, jer kad nas posjeti, a mi ga nosimo u mislima i srcima, on gasi u nama žar najvećih strasti, a on će nas čuvati neozlijeđenim da mu služimo , odnosno da radimo ono što mu se sviđa“. [1].

Primite Isusa u umu i u srcu: to je tajna. Primiti Ga u svom umu znači misliti kako On misli. Primiti ga u svoje srce znači voljeti ono što on voli. Kako to postići? Zaželjeti tu milost svim svojim srcem, iskreno, iskreno i tražiti je od Duha Svetoga, potpuno se pouzdajući u Njega.

Postoji privilegiran trenutak za primanje Gospodina u srce: Euharistija. U pričesti Isus nam dolazi sa svom svojom ljubavlju i svom iscjeliteljskom snagom. Ako se dobro pripremimo, uz pomoć Djevice Marije, i izbjegnemo upadanje u rutinu, i mi ćemo se osjećati izliječeni od svojih bolesti, ludo zaljubljeni u Boga, te ćemo moći s radošću služiti drugima.

[1] Sveti Ćiril, Hom. 28 o Mateju