Evanđelje Mt 23, 27-32

U ono vrijeme: Reče Isus: »Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Nalik ste na obijeljene grobove. Izvana izgledaju lijepi, a iznutra su puni mrtvačkih kostiju i svakojake nečistoće. Tako i vi izvana ljudima izgledate pravedni, a iznutra ste puni licemjerja i bezakonja.«

»Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Gradite grobnice prorocima i kitite spomenike pravednicima te govorite: 'Da smo mi živjeli u dane otaca svojih, ne bismo bili njihovi sudionici u prolijevanju krvi proročke.' Tako sami protiv sebe svjedočite da ste sinovi ubojica proroka. Dopunite samo mjeru otaca svojih!«

Komentar

Današnje Evanđelje prikuplja dva posljednja Isusova prijekora pismoznancima i farizejima, usredotočeno na licemjerje. Gospodin koristi snažnu i vizualnu sliku: uspoređuje ih s grobovima koji su izvana čisti, obojani u bijelo, lijepi, ali koji su iznutra, kako drugačije ne može biti, puni kostiju i pokvarenosti.

Ti su ljudi stavili masku da sakriju svoje bijede, da im se dive, da se pretvaraju da žive neki drugi život. Možda zato Isus Krist ne podnosi licemjerje, jer je to način bijega od samog sebe.

S jedne strane, ne volimo u sebi ono što Bog voli. Kao da govorimo Bogu da nam nije učinio dobro, da nismo ljubazni, da nismo vrijedni, da nam je trebao učiniti drugačije.

Pa ipak Bog nije pogriješio. On je ulio svu svoju Ljubav u svakoga od nas, dajući nam svoju originalnost i ljepotu.

S druge strane, skrivajući svoje bijede, ne dopuštamo Bogu da nas prepravi i obnovi; ne dopuštamo da ode do dna našeg srca i nastani ga. Stoga, da bismo razbili licemjerje, moramo naučiti sebe optuživati.

Kao što papa Franjo kaže, moramo otvoriti svoju dušu Bogu i jednostavno mu reći: „Učinio sam to, mislim ovako, loše ... Zavidan sam, želio bih to uništiti ..., ono što je unutra , što je naše, i reci to pred Bogom. Ovo je duhovna vježba koja nije uobičajena, nije uobičajena, ali pokušavamo to učiniti: optužiti sebe, vidjeti se u grijehu, u licemjerju i u zlu koje je u našim srcima. Jer đavao sije zlo, a ti govori Gospodinu: „Pogledaj, Gospodine, kakav sam!", I reci to sa poniznošću".

Imamo bijede, ali u isto vrijeme imamo i sve milosrđe Boga koji nam daje novost svog Života i Ljubavi svaki put kad ga skrušenog srca zamolimo. Dakle, naše srce neće biti ipunjeno sebičnošću i ohološću, već ognjem zaljubljenim u Krista.