Evanđelje: Lk 7, 31-35

U ono vrijeme reče Gospodin: »S kime da prispodobim ljude ovog naraštaja? Komu su nalik? Nalik su djeci što sjede na trgu pa jedni drugima po poslovici dovikuju: 'Zasvirasmo vam i ne zaigraste! Zakukasmo i ne zaplakaste!'

Doista, došao je Ivan Krstitelj. Nije kruha jeo ni vina pio, a velite: 'Đavla ima!' Došao je Sin Čovječji koji jede i pije, a govorite: 'Evo izjelice i vinopije, prijatelja carinikâ i grešnikâ!'

Ali opravda se Mudrost pred svom djecom svojom.«

Komentar

Razmišljajući o životu svojih suvremenika, Isus ga uspoređuje s djecom koja sjede na trgu i koja su ostala ravnodušna prema onima koji su im pokušali odvratiti pažnju: „Svirali smo vam na fruli, a niste plesali; pjevali smo jadikovke, a vi niste plakali ”.

Iako su vidjeli čuda, čuli njegovu riječ i čak bili privučeni njegovom pojavom, ništa ih nije pokrenulo. Duboko u sebi ostaju u vlastitim idejama, nisu sposobni prepoznati Božje pozive kroz ljude i događaje. “Dolazi Ivan Krstitelj koji ne jede kruh i ne pije vino, a vi kažete da ima demona. Dođe sin čovječji koji jede i pije, a vi kažete da je proždrljivac i pijanac ”.

Isus nam je toliko puta mogao reći isto što i onima iz svoje generacije: „Svirali smo na fruli, a vi niste plesali; pjevali smo jadikovke, a vi niste plakali ”.

Isus traži da imamo osjetljivo i zahvalno srce: "mudrost su odobrila sva njezina djeca." Srce koje je sposobno ostvariti sve darove koje nam daje naš Otac Bog. Isus istovremeno traži od nas da pokažemo svijetu svoju radost, zahvalnost, osmijeh, čudo vjerovanja u Boga koji nas ludo voli i koji je toliko učinio za nas.

Što možemo učiniti da budemo zahvalni? Jedna od stvari koju možemo učiniti je sjetiti se. Kako godine odmiču, postajemo svjesniji svih ljudi koji su nam pomogli u životu. Prije svega, naši roditelji, prijatelji, svećenici, učitelji i tako nadalje.

Također nam pomaže da se s Bogom ponašamo na isti način. Sjećati se, sjećati se svih dobrih stvari koje primamo od Njega. Postoji točka Kovačnice koja vrlo dobro sažima ovaj stav:

Koliko samo duguješ svom Ocu - Bogu - Dao ti je postojanje, razum, volju...; dao ti je milost: Duha Svetog; Isusa, u Hostiji; božansko posinjenje; Presvetu Djevicu, Majku Božju i Majku našu; dao ti je mogućnost sudioništva na Svetoj Misi i podjeljuje ti oprost tvojih grijeha, njegov oprost, toliko puta!; dao ti je neizmjerne darove, od kojih su neki izvanredni...

- Reci mi, sinko: kako si odgovorio? Kako uzvraćaš?"[1]

[1] Sveti Josemaría, Kovačnica, 11