Evanđelje Lk 21, 12-19

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Podignut će na vas ruke i progoniti vas, predavati vas u sinagoge i tamnice. Vući će vas pred kraljeve i upravitelje zbog imena mojega. Zadesit će vas to radi svjedočenja.«

»Stoga uzmite k srcu: nemojte unaprijed smišljati obranu! Ta ja ću vam dati usta i mudrost kojoj se neće moći suprotstaviti niti oduprijeti nijedan vaš protivnik. A predavat će vas čak i vaši roditelji i braća, rođaci i prijatelji. Neke će od vas i ubiti.«

»Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.«

Komentar

Isusov eshatološki diskurs nastavlja se s njegovim predviđanjima za posljednja vremena. Ovaj se put ovaj znak čini još uznemirujućim: progon Isusovih učenika zbog Njegova imena.

Tako se i dogodilo u ranoj kršćanskoj zajednici, nedugo nakon što je Duh Sveti sišao na apostole. Djelovali su u Isusovo ime, bez straha, unatoč zatvaranju, maltretiranju: ništa ih nije zaustavilo. Otišli su na molitvu i primili snagu Duha Svetoga (usp. Djela apostolska 4: 24-31).

Prvi mučenik, Stjepan, „činio je velika čudesa i znamenja među ljudima“ (Dj 6,8), a oni koji su ga slušali „nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio“ (8,10). Sve se ispunilo baš onako kako je Isus predvidio, jer su mu ti učenici duboko vjerovali i spašavanje duša cijenili su više od vlastitog života. I ne samo to, oni su se "radovali (...) jer su bili dostojni podnijeti zlo zbog Imena" (usp. Dj 5,41).

Zapravo, to odbacivanje evangelizacijske riječi apostola bio je način koji je Bog predvidio da bi njegova poruka došla do mnogih muškaraca i žena: "I riječ je Božja rasla, uvelike se množio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru." (Dj 6 ,7).

Mi se čudimo ustrajnosti ranih kršćana, kroz koju su spasili ne samo svoje duše, već i duše tisuća ljudi. Ali progon Crkve nije prestajao kroz stoljeća: to je poput znaka njezine vitalnosti, višegodišnje mladosti.

I danas Isus i njegov Duh nastavljaju oživljavati duše mnogih kršćana koji se ne boje dati život za Evanđelje, moleći se i za svoje progonitelje, koji ih vole i opraštaju, vjerni Isusovim riječima i primjeru: „ljubite neprijatelje i molite za one koji vas progone “(Matej 5,44); „Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine“ (Luka 23:34).

To je Stjepan radio prije nego što je kamenovan do smrti: "Gospodine, ne uzmi im ovo za grijeh" (Djela 7.60). Isti takav stav molitve, opraštanja i ustrajnosti potreban nam je za dobro u našem svakodnevnom životu kad se sretnemo s onima koji kao da se protive poslanju Crkve.