Evanđelje Mt 20, 17-28

U ono vrijeme: Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reče: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt i predati poganima da ga izrugaju, izbičuju i razapnu, ali on će treći dan uskrsnuti.«

Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa svojim sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.«

Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!« A on im reče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.«

Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«

»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Komentar

U današnjem Evanđelju, majka Jakova i Ivana, dvojice apostola najbližih Isusu, pada pred Učitelja. Klanja se pred njim i obraća se najjednostavnije i odvažno: „Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva“ (r. 21).

Iako evanđelist ne govori ništa, možemo zamisliti da bi Gospodin, čuvši taj zahtjev, bio ispunjen nježnošću prema toj ženi. Čini se da odgovor koji daje ima oštrinu, ali Gospodinu se svidjela odvažnost te majke i na kraju joj je postavio pitanje, na što je majka - ovoga puta sa svojom djecom - potvrdno odgovorila.

Isus, možda osjetivši moguću i logičnu ljudsku iluziju, ispravlja ih, potvrđujući primat Božje volje i stav služenja onih "viših".

Danas nam ostaje hrabrost ove žene koja se nije nimalo ustručavala jednostavno pokazati Gospodinu najdublju želju za kojom je čeznula u svom srcu. Zahtjev koji nije bio za nju već za njezinu djecu, koju je voljela puno više od sebe.

Kolikom je broju velikodušnih odgovora tolikog broja ljudi koji su ostavili sve da slijede Učitelja, prethodilo i koliko ih je bilo popraćeno velikodušnom otvorenošću njihovih roditelja da slijede Isusa kamo god ih on vodio!