Evanđelje Mk 1, 29-39
U ono vrijeme: pošto Isus iziđe iz sinagoge, uđe s Jakovom i Ivanom u kuću Šimunovu i Andrijinu. A punica Šimunova ležala u ognjici. I odmah mu kažu za nju. On pristupi, prihvati je za ruku i podiže. I pusti je ognjica. I posluživaše im.
Uvečer, kad sunce zađe, donošahu preda nj sve bolesne i opsjednute. I sav je grad nagrnuo k vratima. I on ozdravi bolesnike — a bijahu mnogi i razne im bolesti — i zloduhe mnoge izagna. I ne dopusti zlodusima govoriti jer su ga znali.
Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše. Potražiše ga Šimun i njegovi drugovi. Kad ga nađoše, rekoše mu: »Svi te traže.« Kaže im: »Hajdemo drugamo, u obližnja mjesta, da i ondje propovijedam! Ta zato sam došao.« I prođe svom Galilejom: propovijedao je u njihovim sinagogama i zloduhe izgonio.
Komentar
Gospodin putuje po periferiji i gradovima Galileje najavljujući svoju poruku, ozdravljajući i protjerujući zloduhe. To je intenzivna aktivnost, jer mu sve više ljudi dolazi u susret i izražavaju svoje potrebe. Apostoli, koji kratko vrijeme prate Gospodina, ne prestaju se čuditi: svi te traže!
Usred ovog dolaska i odlaska, sveti Marko nam govori, kao da je u prolazu, detalj koji se, kad se dobro pogleda, pokaže ključnim za razumijevanje odakle dolazi snaga kojom Gospodin izvršava svoju zadaću. Čitamo: „Rano ujutro, još za mraka, ustane, iziđe i povuče se na samotno mjesto i ondje se moljaše.“
Isus je imao vitalnosti da ode na sve periferije Galileje jer je, čak i s naporom, tražio dijalog sa svojim Ocem. Tako smo poučeni da su zadaća naviještanja Evanđelja i život molitve neraskidivo povezani.
U molitvi uvijek iznova otkrivamo autentične temelje svog kršćanskog života, gdje nalazimo svoje središte, a posebno tamo gdje se uspijevamo odvojiti od žurbe, uznemirenosti, površnosti i aktivizma.
Sveti Marko nam tako pokazuje dvije strane iste medalje. S jedne strane, da smo pozvani poput Gospodina, na intenzivnu evangelizacijsku aktivnost, spremni žrtvovati se za dobro bližnjih, a s druge strane, da ne smijemo zaboraviti da je naša snaga posuđena i zato ju moramo tražiti u molitvenom dijalogu s Bogom.