Evanđelje: Mk 10. 32-45

U ono vrijeme: Putovali učenici uzlazeći u Jeruzalem. Isus je išao pred njima te bijahu zaprepašteni, a oni koji su išli za njima, prestrašeni.

Tada Isus opet uze dvanaestoricu i poče im kazivati što će ga zadesiti: »Evo, uzlazimo u Jeruzalem, i Sin Čovječji bit će predan glavarima svećeničkim i pismoznancima. Osudit će ga na smrt, predati poganima, izrugati i popljuvati. Izbičevat će ga, ubit će ga, ali on će nakon tri dana ustati.«

I pristupe mu Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, govoreći mu: »Učitelju, htjeli bismo da nam učiniš što te zaištemo.« A on će im: »Što hoćete da vam učinim?« Oni mu rekoše: »Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.« A Isus im reče: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ja pijem, ili krstiti se krstom kojim se ja krstim?« A oni mu rekoše: »Možemo.« A Isus će im: »Čašu koju ja pijem pit ćete i krstom kojim se ja krstim bit ćete kršteni, ali sjesti meni zdesna ili slijeva nisam ja vlastan dati — to je onih kojima je pripravljeno.«

Kad su to čula ostala desetorica, počeše se gnjeviti na Jakova i Ivana. Zato ih Isus dozva i reče im: »Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj! I tko hoće da među vama bude prvi, neka bude svima sluga. Jer ni Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«

Komentar

Današnje Evanđelje predstavlja nam jedan od mnogih dijaloga između Isusa i njegovih učenika dok su išli u Jeruzalem. Ovom prilikom, neposredno nakon što je Gospodin objavio što ih čeka u svetom gradu, Jakov i Ivan prilaze i hrabro ga mole da uživaju posebne privilegije kad se proglasi Kraljevstvo: „Daj nam da sjednemo jedan s tvoje desne, a drugi s lijeve strane ”(V. 37), na što Učitelj odmah odgovara rekavši:„ Ne znate što tražite “(v. 38).

Za Isusa, ono što se mora zamjeriti u molbi sinova Zebedejevih nije toliko želja da imaju počasna mjesta, već to što oni žele preskočiti i ne uzimati u obzir sve ono što će se dogoditi u Jeruzalemu, mjestu gdje će „Sin čovječji bit predan" (r. 33). Ukratko, Gospodin naglašava svoju tvrdnju da želi postići pobjedu Kraljevstva, ali ne bez prolaska kroz križ.

Križ je bitan dio priče i poruke koju Isus želi prenijeti svojim učenicima svih vremena. To s jedne strane znači da je Gospodin spreman susresti se s onima koji će mu se „rugati, pljuvati, bičevati ga i ubijati" (r. 34). Ali također znamo da to čini kako bi nas naučio kako se trebamo ponašati u teškim trenucima i da je unatoč tuzi uvijek moguće „služiti" i „oživjeti" (usp. Stih 45).

Ako smo voljni slijediti Isusovo učenje, naći ćemo ono za čim su Jakov i Ivan čeznuli. Istinska veličina postiže se kada uz Božju pomoć živimo ljubav spremnu služiti, ljubav koja zna ustrajati u tom pothvatu, čak i kada su okolnosti teške i kada smo okruženi poteškoćama. Znamo da je Isus uspio, a također znamo da nas neće ostaviti napuštene ako pokušamo ići njegovim stopama.