Evanđelje Lk 10, 1-12

U ono vrijeme: Odredi Gospodin drugih sedamdesetdvojicu učenika i posla ih po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći. Govorio im je: »Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju. Idite! Evo šaljem vas kao janjce među vukove. Ne nosite sa sobom ni kese, ni torbe, ni obuće. I nikoga putem ne pozdravljajte. U koju god kuću uđete, najprije recite: 'Mir kući ovoj!' Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se već kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik svoje plaće. Ne prelazite iz kuće u kuću.«

»Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: 'Približilo vam se kraljevstvo Božje!' A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: 'I prašinu vašega grada koja nam se nogu uhvatila stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!' Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.«

Komentar

Od onih koji ga slijede, Isus je izabrao sedamdeset i dvojicu da pođu naprijed i navijeste narodima vrlo konkretnu poruku: Kraljevstvo Božje je blizu.

Prije nego što ih pošalje, upozorava ih da je žetva vrlo opsežna: ljudi do kojih mora doći Kraljevstvo Božje mnogo je, svi su, jer Bog "želi da se svi ljudi spasu i dođu do spoznaje istine" (1. Timoteju 2.4). Međutim, malo je onih koji poruku moraju objaviti. Suočeni s tom stvarnošću, prvo što moramo učiniti je moliti se Bogu da pošalje više radnika u svoju žetvu.

Ovim Isusovim naukom jasno nam je da je protagonist spasenja On, a ne mi; da najvažnija sredstva za donošenje vjere u srca nisu ljudska, već nadnaravna. Prva stvar nije započeti apostolske aktivnosti, govoriti, pisati, seliti se s jedne strane svijeta na drugu. Prva stvar je molitva. Apostolat će biti učinkovit samo ako se temelji na molitvi, na sjedinjenju ljubavi s Bogom.

A tko su ti radnici kojih jako nedostaje? Svi kršćani: laici, svećenici, redovnici ... Bog nas je sve pozvao da donosimo radosnu vijest spasenja cijelom svijetu: Isus je Krist, Mesija; umro je i uskrsnuo za nas; Došao je uspostaviti Kraljevstvo Božje u svijetu i u srcu svakog čovjeka.

Drugi vatikanski koncil želio je uputiti poseban poziv laicima podsjetivši ih da ih je sam Gospodin taj koji ih poziva „da mu se pridruže sve prisnije i smatraju sve stvari kao svoje (usp. Filipljanima 2,5) , pridružite se njegovoj spasiteljskoj misiji; opet nas šalje u sve gradove i mjesta kamo mora ići (usp. Luka 10,1), tako da se, s različitim oblicima i načinima jedinstvenog apostolata Crkve, moraju neprestano prilagođavati novim potrebama puta, ponuditi mu se kao suradnici, iskreno obilujući Gospodinovom milosti »[1].

[1] Drugi vatikanski sabor, Apostolicam actuositatem, 33.