Evanđelje Mt 11, 25-27

U ono vrijeme reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo. Sve je meni predao Otac moji nitko ne pozna Sina doli Otac niti tko pozna Oca doli Sini onaj kome Sin hoće objaviti.«

Komentar

Lijepo je vidjeti kako roditelji, kada su započeli nešto veliko, sve svoje iskustvo prenose na svoju djecu kako bi oni mogli preuzeti odgovornost za obiteljski posao i dovesti ga do većeg uspjeha i veličine. Nešto slično kaže Isus o svom Ocu Bogu: „Sve mi je dao moj Otac."

Isusov život može se shvatiti samo kao život Sina Božjega u njegovom savršenom jedinstvu s Ocem. A jedno od najvećih bogatstava koje nam je dao svojim utjelovljenjem bilo je upravo zato da nas upozna s našim Ocem, Bogom kojeg nitko nikada nije vidio: „Nitko nikada nije vidio Boga; obznanio ga je Jedinorođeni koji je u naručju Oca“ (usp. Iv 1,18).

Kad mu Filip kaže na Posljednjoj večeri: „Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je! Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?« »Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’?“(Iv 14,8-9). Kad sumnjamo u blizinu i dobrotu Božju, na stranicama Evanđelja možemo ponovno razmatrati Isusov život i srce: tu nalazimo utjehu Oca koji nas voli kao svoju djecu.

Otkriće našeg božanskog sinovstva dar je Boga u Isusu Kristu. Tako je sveti Josemaría ispričao kako je to doživio u jesen 1931. godine: „Naučio sam zvati Oca u Oče naš, još kao dijete; ali osjećati, vidjeti, diviti se Božjoj želji da budemo njegova djeca ..., na ulici i u tramvaju - sat, sat i pol, ne znam -; Abba, Pater!, Morao sam vikati “(Meditacija od 24. prosinca 1969.).

Ovaj neizmjerni dar nešto je što svatko od nas mora otkriti i iskusiti osobno u svom životu.