Evanđelje Mt 18, 15-18

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik.«

»Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu«.

Komentar

Kršćanska praksa bratskog ispravljanja ima korijene u Evanđelju. To je temeljno sredstvo za postizanje svetosti i ne skretanje s puta. U ovom odlomku Isus poučava učenike kako bi to trebali činiti među sobom, milosrđem, nasamo.

Potreba za ispravljanjem univerzalna je jer ljudi teško prepoznaju vlastite greške. Tako su vrijednost opomene prepoznali i klasični poganski autori poput Seneke (usp. De Ira, 3, 36, 4). Sveti Ambrozije svjedočio je o ovoj praksi među katolicima kada je u četvrtom stoljeću napisao: „Ako otkrijete nedostatak u prijatelju, ispravite ga tajno (...) Ispravci su, zapravo, dobri i od veće su koristi nego tiho prijateljstvo“ (De Officiis Ministrorum II, 125-135).

Prva stvar koja proizlazi iz evanđeoskog odlomka jest da je bratska opomena dobra stvar. Potrebno je imati stav poniznosti i spremnost prihvatiti opomenu. Samo u onoj mjeri u kojoj ste spremni prihvatiti bratski ispravak i sami se ispraviti, znat ćete kada i kako je prikladno ponuditi bratsku opomenu.

Prije nego što uputite opomenu, preporučljivo je pomoliti se za tu osobu. Zatim, kad se namjera pročisti, bilo bi pametno konzultirati se s drugom osobom koja je u mogućnosti procijeniti je li opomena pravodobna ili ne.

I tako, s ovim zaštitnim mjerama, na vrlo praktičan način ispunjavamo zadaću da volimo bližnjega kao samoga sebe, što je zapovijed koja sažima sve ostale. Prava ljubav prema bližnjemu vodi nas da toliko brinemo o sebi.

Ljubav je važna za učinkovitost bratske korekcije. Kad je ljudima doista stalo do drugih, bratska opomena bit će relativno laka i bit će dobro prihvaćena jer će primatelj osjećati da je motiv dobrotvoran i vjerojatnije je da će ga prihvatiti. Otuda važnost živog bratstva u svim njegovim aspektima, a ne samo u ispravljanju drugih.

Prije ispravljanja morate oprostiti i svaku uvredu. Odmah nakon ovog odlomka, Petar pita Isusa koliko puta bi trebao oprostiti svom bratu kad sagriješi protiv njega. Do sedam? A Isus odgovara ne, do sedamdeset puta sedam. Tamo gdje postoji pravo milosrđe, s naklonošću, postoje i bratske opomene; a postoji i prava atmosfera opraštanja.