Evanđelje Mk 6, 1-6

U ono vrijeme: Isus dođe u svoj zavičaj. A doprate ga njegovi učenici. I kada dođe subota, poče učiti u sinagogi. I mnogi što su ga slušali preneraženi govorahu: »Odakle to ovome? Kakva li mu je mudrost dana? I kakva se to silna djela događaju po njegovim rukama? Nije li ovo drvodjelja, sin Marijin, i brat Jakovljev, i Josipov, i Judin, i Šimunov? I nisu li mu sestre ovdje među nama?« I sablažnjavahu se o njega.

A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.«

I ne mogaše ondje učiniti ni jedno čudo, osim što ozdravi nekoliko nemoćnika stavivši ruke na njih. I čudio se njihovoj nevjeri.

Komentar

Može biti iznenađujuće da je prvi put kad se Isus vraća u Nazaret sa svojim učenicima, spriječen da tamo čini čuda (usp. Mk 6,5). Budući da je Isus Mesija, pravi Bog i pravi čovjek, što bi ga moglo spriječiti da učini čudo ako je to bila njegova volja?

Problem leži u nedostatku vjere ljudi. Pristupilo mu je samo nekoliko ljudi. Većina nije otišla jer su imali razloga da ga odbiju: Isusa su poznavali kao jednog od njih, ali držali su se svojih predrasuda o njemu i nisu prihvatili njegovu novu vlast.

„Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu“ (Mk 6,4). Isus uspoređuje skeptični prijem u svom rodnom gradu sa svojim prihvaćanjem u Kafarnaumu. Na tom drugom mjestu, ljudi su odgovorili na njegovu prisutnost priznajući njegovu vlast (usp. Mk 1,27) i dovodeći mu sve bolesnike i opsjednute ljude da se izliječe (usp. Mk 1,32-34) .

Kako mi reagiramo? Isus također dolazi u naš život donoseći darove i pozivajući nas da prihvatimo njegovu poruku i slijedimo ga. Hoće li nas naš Gospodin naći s otvorenim i gostoljubivim duhom ili ćemo biti sumnjičavi i odbiti ga? Isus nam je pripremio nešto vrlo veliko: "Kad biste znali dar Božji" (Iv 4,10).

Kad netko ima vjeru, otvara se novi raspon mogućnosti izvan uobičajenih granica. Ljudi iz Nazareta to nikada nisu doživjeli i nisu mogli - ili nisu htjeli - shvatiti da je njihova krivnja.