Evanđelje Mt 18, 21-35

U ono vrijeme: Pristupi Petar Isusu i reče: »Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?« Kaže mu Isus: »Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.«

»Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa svojim slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se pomiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći 'Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti.' Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.«

»A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' Drug padne preda nj i stane ga zaklinjali: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti'. Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.«

»Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' I gospodar ga rasrđen preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.«

Komentar

Danas nam Gospodin govori o potrebi opraštanja koristeći razgovor s apostolom Petrom.

Petar prilazi Isusu, samouvjereno, da ga pita: Gospodine, koliko puta moram oprostiti svom bratu kad griješi protiv mene?

Bliski suživot Isusa s apostolima omogućuje Petru da ga pita o stavu koji je zauzeo u Isusu i koji je za njega skup: opraštanje drugima.

Petar predlaže Isusu da li da oprosti mnogo puta: do sedam. Zar da oprostim bratu sedam puta? Biblijskim jezikom sedam ukazuje na savršenstvo. To je Petrov pogled. Velikodušan pogled na njegov način viđenja stvari. Petar prepoznaje potrebu da traži oprost. Ne zadržava obrambeni stav pred krivnjom od koje se mora pobjeći jer ga to sprečava da dobije oprost.

Isus mu odgovara da mora oprostiti sedamdeset puta sedam. Odnosno uvijek. Da oprostu ne bi trebalo biti ograničenja. To je pogled Boga. Pogled punine.

Zatim, Isus daje primjer sluge čiji gospodar oprašta dug. Ogroman dug: 10 000 talenata, astronomski iznos.

A, s druge strane, taj sluga tada svom prijatelju ne oprašta beznačajnu svotu u odnosu na ono što mu je oprošteno.

Učenje završava s nekoliko Isusovih riječi u kojima povezuje opraštanje drugima s oproštenjem primljenim od nebeskog Oca. „Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu“. Ako opraštamo Bog nam oprašta, ako ne opraštamo, ne dobivamo Božji oprost.

Ovim primjerom Gospodin želi da shvatimo da opraštanje drugima dolazi od oproštenja koje nam Bog uvijek daje. Kao što se Bog nikada ne umara opraštati nam, uvijek se moramo truditi oprostiti drugima.

I dalje putujemo korizmenim putovanjem i danas se nalazimo u Evanđelju s naukom o opraštanju. Polako razmišljajmo o čudu opraštanja koje nam Bog daje u sakramentu pokore i, zahvalno, borimo se, milošću Božjom, da se tako ponašamo s braćom kad nas vrijeđaju.