Evanđelje Mk 8, 14-21

U ono vrijeme: Učenici zaboraviše ponijeti kruha; imali su samo jedan kruh sa sobom na lađi. Nato ih Isus opomenu: »Pazite, čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova!« Oni zamišljeni, među sobom govorahu: »Kruha nemamo.« Zamijetio to Isus pa im reče: »Zašto ste zamišljeni što kruha nemate? Zar još ne shvaćate i ne razumijete? Zar vam je srce stvrdnuto?

Oči imate, a ne vidite; uši imate, a ne čujete? Zar se ne sjećate? Kad sam ono razlomio pet kruhova na pet tisuća, koliko ulomaka punih košara odnijeste?« Kažu mu: »Dvanaest.« »A kada razlomih sedam na četiri tisuće, koliko ulomaka punih košara odnijeste?« Odgovore: »Sedam.«

A on će njima: »I još ne razumijete?«

Komentar

Danas razmišljamo o Isusu koji je još uvijek pun gnušanja zbog onih koji su ga, da bi ga iskušali i bez vjere, zamolili za znak. Zato danas, slikom kvasca, upozorava svoje učenike na ozbiljnu opasnost: da ne puste da im isti stav uđe u srce. Kvasac ima kvalitetu da fermentira cijelo tijesto. Njegova upotreba u nekim namirnicama je ključna, a nakon što djeluje, mogli bismo reći, nema povratka. Upravo iz tog razloga, ako se koristi kao slika, može imati pozitivno ili negativno značenje. U prispodobi o kvascu koji žena stavlja u tri mjere brašna, Isus želi izraziti preobražavajuću snagu Kraljevstva koje donosi (usp. Matej 13:33). Ali ovdje je to izraz nedostatka vjere, sljepoće srca.

Isusovo upozorenje ima svoj motiv, jer su njegovi učenici na potpuno drugoj valnoj duljini, zabrinuti zbog svog zaborava: nisu donijeli potrebno za prijelaz Galilejskim jezerom. Toliko kruha koji je ostao u čudu umnožavanja kruha! A sada im prijeti glad. Gotovo su tvrdoglavi, kao da Isus nije s njima. Imaju oči da ga vide, ali ga ne vide; imaju uši da ga čuju, ali ga ne mogu čuti. (usp. Jeremija, 5,21).

Stoga njihov istinski i opasni zaborav nije onaj o kruhu već ne pamćenje Božjih postupaka s njima. „Zar se ne sjećate...?“ Očinski im zamjera. Moraju znati da se s Isusom pored sebe ne bi trebali bojati. Ne brinu se je li Isus u njihovom životu. Ali još im nedostaje ta nadnaravna vizija: još nisu primili Duha Svetoga. Utješno je vidjeti Isusovo strpljenje sa svojim učenicima. Nije ih odabrao zbog njihovih sjajnih osobina, jer su besprijekorni ljudi. Ali oni imaju jednostavnost slušati Isusa, iako ovom prilikom, ozbiljan prijekor. Stoga će im i dalje vjerovati u misiju nošenja dobrog kvasca Kraljevstva Božjega posvuda.