Evanđelje Mk 2, 23-28

Jedne je subote Isus prolazio kroz usjeve. Njegovi učenici počeše putem trgati klasje. A farizeji mu rekoše: »Gle! Zašto čine što subotom nije dopušteno?«

Isus im odgovori: »Zar nikad niste čitali što učini David kad ogladnje te se nađe u potrebi on i njegovi pratioci? Kako za velikog svećenika Ebjatara uđe u Dom Božji i pojede prinesene kruhove kojih ne smije jesti nitko osim svećenika; a on dade i svojim pratiocima?«

I govoraše im: »Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote. Tako, Sin Čovječji, gospodar je subote!«

Komentar

Slijediti Isusa i dijeliti s njim dane podrazumijevalo je da apostoli prolaze kroz neke teške trenutke, jer "Sin čovječji nema gdje glavu položiti" (Matej 8:20). Međutim, to ne znači da su se osjećali opterećeni ili potlačeni okolnostima, kao što vidimo na evanđeoskoj sceni današnje Mise.

Isusovi pratitelji prolaze kroz polja puna klasja pšenice koja kao da putnicima nude svoja zrna. Apostoli spontano prihvaćaju ono što im priroda daje i bez puno oklijevanja čupaju klasje, možda odvlačeći glad koju bi u to vrijeme mogli imati. Učenici ne predstavljaju veće probleme, jer znaju da su pored Učitelja i čine sve pod njegovim pogledom. Lako je zamisliti Isusovu radost kad je vidio kako se njegovi učenici osjećaju slobodno i znaju uživati u jednostavnim stvarima.

Farizeji se, pak, ne kreću pod Gospodinovim očima, već pod sjenom zakona. Zakon kojem pribjegavaju jednostavno je ljudski i primjenjuju ga ne uvažavajući specifične potrebe ljudi. Time zakon postaje opresivni teret. Iz tog razloga Isus pokušava malo podići oči farizeja, daje im primjer slobode s kojom je kralj David djelovao prije mnogo godina i podsjeća ih da je "Sin Čovječji gospodar do subote" (r. 28) .

Biti s Kristom dovodi do kretanja s dubokom unutarnjom slobodom. Tjera nas da cijenimo svoja mišljenja i ideje o tome kako bismo trebali živjeti jedan ili drugi aspekt svoje vjere. I uvijek nam stavlja pred oči primat stvarnih potreba drugih.