Evanđelje Mk 7, 1-13

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?«

A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke — uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.« Još im govoraše:

»Lijepo! Dokidate Božju zapovijed da biste sačuvali svoju predaju. Mojsije doista reče: Poštuj oca svoga i majku svoju: I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni. A vi velite: 'Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude 'korban', to jest sveti dar, takvome više ne dopuštate ništa učiniti za oca ili majku. Tako dokidate riječ Božju svojom predajom, koju sami sebi predadoste. I još štošta tomu slično činite.«

Komentar

Možda mnoge od nas dijeli zajedničko sjećanje: sjećanje majki ili baka na inzistiranje na važnosti pranja ruku prije jela.

Mnogo smo puta to činili nevoljko, ne pridajući veću važnost higijenskim standardima ili mogućnosti zaraze nekom bolešću. Voljeli smo se igrati, a samim tim i prljati. Voljeli smo jesti i stoga je sve što je odgađalo taj trenutak, postupak koji treba izbjegavati.

Ipak smo poslušali. Bilo da se radi o izbjegavanju kazne, ukora ili jednostavno što bržem jelu, poslušali smo. Također, duboko u sebi, jer smo shvatili da je riječ majke ili bake bila umotana u auru mudrosti koju je trebalo poštovati.

Ali onda, rasli smo. I nastavljamo prati ruke, iako majka ili baka više nisu bile tu da nas podsjete. Jednostavno, sjećanje na njihovu naklonost i iskustvo koje smo stekli učinili su da shvatimo da to nije bio običan hir: pranje ruku bilo je važno. Imalo je značenje. U pitanju je bilo zdravlje.

Nažalost, u životu onih koji su kritizirali Isusa dogodila se drama: nikada nisu odrasli. Njihova je ljubav stagnirala. Stalno su prali ruke, ali uvijek su to činili iz straha od kazne. Nikad nisu shvatili da Božje zapovijedi nisu hir, već usmjerenje propisano za zdravlje njihove duše.

Iz tog razloga nisu bili sposobni živjeti ni najslađi propis, kako je sveti Josemaría nazvao četvrtu zapovijed. Upravo zato što nisu razumjeli da se iza zapovijedi krije duh. Iza tog pranja ruku prije jela bila je duboka čežnja da se vidimo dostojni, zdravi i snažni.

Isti duh koji bije iza svake od deset zapovijedi: Božja želja da imamo čisto srce, posebno da bismo ga mogli razmatrati (usp. Matej 5, 8).