Evanđelje Iv 8, 21-30

U ono vrijeme: Reče Isus farizejima: »Ja odlazim, a vi ćete me tražiti i u svojem ćete grijehu umrijeti. Kamo ja odlazim, vi ne možete doći.«

Židovi se na to stanu pitati: »Da se možda ne kani ubiti kad govori: 'Kamo ja odlazim, vi ne možete doći?'« A Isus nastavi: »Vi ste odozdol, ja sam odozgor. 'Umrijet ćete u grijesima svojim.' Uistinu, ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim.« A ja nisam od ovoga svijeta. Vi ste od ovoga svijeta. Stoga vam i rekoh.

Nato mu oni rekoše: »A tko si ti?« Odvrati Isus: »Ta što da vam s početka opet zborim? Mnogo toga imam o vama zboriti i suditi; no onaj koji me posla istinit je, i što sam čuo od njega, to ja zborim svijetu.« Ne shvatiše da im govori o Ocu.

Isus im reče: »Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac. Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama jer ja uvijek činim što je njemu milo.« Na te njegove riječi mnogi povjerovaše u njega.

Komentar

Nastavljamo u Hramu, gdje smo jučer svjedočili prekrasnom načinu na koji je Isus spasio preljubnicu. Nakon ovog događaja uspostavljen je intenzivan dijalog između Gospodina i farizeja o njegovoj osobi i njegovom poslanju.

Još jednom, kao u mnogim drugim odlomcima, ono što Isus traži jest vjera u Njega: „ako ne povjerujete da Ja jesam, umrijet ćete u grijesima svojim“. Riječ je o nečem presudnom: spasi se ili osudi sam sebe. Živi vječno ili umri u sljepoći koju je stvorio grijeh.

Kad farizeji inzistiraju na tome da točno razumiju što Isus misli pod tim „ja jesam“, Gospodin im daje odgovor koji je dobro ne previdjeti: prije svega ono sam što vam kažem. Ne skriva nijedno pismo: On je onaj koji potvrđuje, onaj kojeg je poslao Otac.

Ponekad se u svojoj molitvi možemo suočiti s ovom situacijom: mislimo da nas Isus ne sluša, da nas ne razumije ili još gore, da nešto skriva od nas, da nam ne govori jasno. Poput farizeja, možemo misliti da nam Gospodin ne želi dati sve podatke i zato ne razumijemo u potpunosti određenu situaciju u kojoj moramo živjeti.

Međutim, zar ne bi mogao biti slučaj da je, kao u ovom evanđeoskom odlomku, problem onih koji slušaju Isusa? Vi ste odozdo; Ja sam odozgo. Može li biti da smo mi ti koji ne stavljamo sva sredstva da bismo bili na istoj Gospodinovoj valnoj duljini?

Da bi podržao svoje riječi i potvrdio svoje svjedočanstvo, Isus najavljuje konačnu demonstraciju: Križ. Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa. Zato se u ovom posljednjem dijelu Korizme vrijedi zapitati nije li naša ograničena sposobnost slušanja Gospodina posljedica nedostatka duha žrtve? Sveti Josemaría je to već rekao: „Duh Sveti plod je križa“ (Susret s Kristom, br. 137).

Mrtvljenje nas smješta na istu frekvenciju s Isusom. Kad primijetimo određenu gluhoću u svojoj molitvi, možemo pregledati koliko svakodnevno tražimo Križ. Na taj će nas način, kao što se događa na kraju ovog odlomka, Duh Sveti učiniti dijelom skupine onih koji su povjerovali u Njega.