Evanđelje Mt 6, 7-15

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš Otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. Vi, dakle, ovako molite: 'Oče naš, koji jesi na nebesima! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! Kruh naš svagdanji daj nam danas! I otpusti nam duge naše kako i mi otpustismo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od Zloga.'

Doista, ako vi otpustite ljudima njihove prijestupke, otpustit će i vama Otac vaš nebeski. Ako li vi ne otpustite ljudima, ni Otac vaš neće otpustiti vaših prijestupaka.«

Komentar

Danas ponovno čujemo Oče naš, molitvu koju je Isus prenio svojim učenicima. Ove riječi, koje su tako ponavljali kršćani svih dobnih skupina, vrlo su značajne i sadrže nauk velike dubine.

Da bismo ih slušali pažljivim ušima, potrebno je shvatiti da su namjere koje čine ovu molitvu sažetak onoga što je Isus nosio u svom srcu. Naš Otac je poput prozora u Gospodinovu bliskost, koji nam omogućuje da shvatimo kakav je bio sadržaj dijaloga s njegovim Ocem Bogom, koji su bili njegovi motivi, koje su mu prepreke bile postavljene.

Isus nas uči da svi naši zahtjevi, ma kakvi oni bili, moraju biti upućeni načinom "Oče naš". Time nam pokazuje da naša molitva može počivati na povjerenju da se obraćamo ocu koji želi naše dobro.

Današnja nas liturgija poziva, stoga, da svoju molitvu udružimo Gospodinovoj molitvi i naučimo malo po malo imati iste želje: da svi znaju ime Bog, da njegovo Kraljevstvo postane stvarnost, da težimo za pravom hranom, da zatražimo snage za borbu protiv iskušenja i grijeha, a u slučaju da smo pretrpjeli neko zlo, da znamo oprostiti.

To su bile važne stvari za Gospodina. Zamolimo Duha Svetoga za pomoć kako bismo imali iste osjećaje, sa srcem usklađenim s božanskim srcem, i da prije svega znamo kako voditi dijalog i pouzdano se obraćati našem Ocu na nebesima .