Evanđelje: Lk 8, 19-21

U ono vrijeme, majka Isusova i braća njegova htjedoše k njemu, ali ne mogoše do njega zbog mnoštva. Javiše mu: »Majka tvoja i braća tvoja stoje vani i žele te vidjeti.« A on im odgovori: »Majka moja, braća moja — ovi su koji riječ Božju slušaju i vrše.«

Komentar

Zamišljamo Isusa kako sjedi, okružen mnoštvom, kojega poučava svojom riječju. On je sam tijelo božanske Riječi, poput one svjetiljke koja se ne bi trebala skrivati ispod posude, već postavljena na svijećnjak (usp. Luka 8,16), obasjava savjest svih. Među tom gomilom nalazimo se i mi. Želimo biti poput Samuela, za kojeg Sveto pismo kaže da je tijekom odrastanja njegova blizina i pažnja prema Gospodinu bila takva da nijedna od riječi koje mu je Bog izgovorio nije ostala prazna (usp. 1. Samuelova 3, 19); ili poput Marije iz Betanije, koja " sjede do nogu Gospodinovih i slušaše riječ njegovu " (Lk 10:39).

Neočekivano, neki od prisutnih prekidaju Isusa kako bi ga upozorili da su mu majka i ostala rodbina vani. Traže ga, možda zato što je razgovor trajao duže nego što bi trebao. To je već bilo uobičajeno: mnoštvo je uživalo slušajući učitelja iz Nazareta; svi "bijahu zaneseni njegovim naukom. Ta učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci." (Mk 1,22). Isus koristi prekid kako bi otkrio nešto neočekivano: istinsko srodstvo s Isusom dolazi više iz slušanja njegove riječi nego iz krvnih veza.

Tako je postupila Marija, Isusova majka: prije nego što ga je začela u svojoj utrobi, slušala je Boga, razmišljala o tim riječima u svom srcu i provodila ih u djelo. I tako je rodila Sina Božjega kao djevičanski plod. Ona je uzor Isusovim učenicima. Slušajući ga i poistovjećujući se s njegovim učenjima, ne samo da smo njegovi učenici, već postajemo njegova braća, djeca istog oca. Samo na taj način moći ćemo donijeti plod: da mnogi otkriju svoje srodstvo s Bogom, svoje božansko rođenje. Kao što je poučavao sveti Josemaría, „Nijedan sin Svete Crkve ne može mirno živjeti, a da ne osjeti nemir pred tolikim mnoštvom ljudi bez osobnosti: krdo, stado, čopor, jednom si napisao. Koliko plemenitih osjećaja ima ispod privida ravnodušnosti! Kakvih sve mogućnosti!" (1)

^[1] San Josemaría, Forja, n. 901.