Evanđelje Mt 13, 36-43

U ono vrijeme: Isus otpusti mnoštvo i uđe u kuću. Pristupe mu učenici govoreći: »Razjasni nam prispodobu o kukolju na njivi.« On odgovori:

»Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i ognjem sažiže, tako će bit i na svršetku svijeta. Sin će Čovječji poslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i bezakonike i bace ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i škrgut zubi. Tada će pravednici zasjati poput sunca u kraljevstvu Oca svojega.«

»Tko ima uši, neka čuje!«

Komentar

Da bismo u potpunosti razumjeli današnje Evanđelje, uz Gospodinovo objašnjenje prispodobe o kukolju, nesumnjivo je potrebno prvo pročitati cjeloviti tekst, odnosno stihove od 24. do 30. istog poglavlja svetog Mateja, koje smo pročitali prošle subote. Ovo čitanje pojašnjava podrijetlo korova: onaj tko ga je zasadio, neprijatelj je vlasnika polja.

To također objašnjava iznenađenje sluga koji su jednog lijepog dana otkrili polje pšenice prekriveno ovom štetnom biljkom. Mora se reći da su u prvim tjednima dvije biljke - pšenica i kukolj - vrlo slične, do te mjere da ih je vrlo teško razlikovati. Zato im Gospodin savjetuje da pričekaju do žetve, kako ne bi nehotice iščupali dobru pšenicu.

Gospodin kaže da je polje svijet, a neprijatelj vrag. Ne padajući u pesimizam, možemo reći da ga u većini zemalja vidimo praktički svakodnevno. Ali to objašnjenje ne isključuje još jedno malo osobnije, u kojem je polje naša duša. Bog u nju sije svoju milost, kao što smo vidjeli jučer, a vrag korov, zle želje.

Što uraditi? Na osobnoj razini nesumnjivo je bitno reagirati što prije, ne čekajući kraj vremena. To zahtijeva jednu od praksi pobožnosti koja se oduvijek živjela u Crkvi: ispitivanje savjesti. Njezin je cilj?: I osobna pitanja i naša odgovornost u poslovima svijeta u kojem živimo.

Svrha? Možda budite oprezniji, jer je jedan od uzroka obilja kukolja lijenost ljudi. Sveti Josemaría nam u jednoj od svojih homilija kaže: „tužna lijenost, taj san!" (Susret s Kristom, br. 123).