Evanđelje Lk 8, 16-18

U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Nitko ne užiže svjetiljke da je pokrije posudom ili stavi pod postelju, nego je stavlja na svijećnjak da oni koji ulaze vide svjetlost. Ta ništa nije tajno što se neće očitovati; ništa skriveno što se neće saznati i na vidjelo doći. Pazite dakle kako slušate. Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono što misli da ima.«

Komentar

Isusova je usporedba jednostavna: nema smisla pretvarati se da dočekujemo goste u potpuno mračnoj kući. Prije je potrebno kuću osvijetliti, a tada već gosti mogu ući. Na isti način, kršćanin je netko tko u svom srcu nosi Kristovo svjetlo, ono „pravo svjetlo, koje prosvjetljuje svakog čovjeka" (Ivan 1,9). Kršćanin može svojim životom osvijetliti mračna mjesta ovoga svijeta. Kako mu ta moć ne bi bila oduzeta, mora ustrajati u obraćanju pažnje, u „dobrom" slušanju, u otvaranju uha duše Božjoj riječi i uvijek biti spreman drugima biti svjetlo, kako ne bi postali ugašena svjetiljka.

To je svjetlo već upaljeno pri našem krštenju. Tog dana Bog nam je dao svjetlo vjere, postali smo „djeca svjetla". Bio je to najsvjetliji dan u našem životu. Svećenik je rekao našim roditeljima i kumovima, uručujući im upaljenu svijeću: „Primite Kristovo svjetlo". Gesta i nekoliko riječi kojima nas Crkva poziva da širimo to svjetlo. Ne bi imalo smisla da netko tko tako svijetli svijetu, kao što je Bog omogućio nama, ostane skriven, nepoznat ljudima. Koliko je nas još uvijek kršćana koji svojim životom, s primjerom naših dobrih djela, prijateljskim riječima malo sjajimo! Moramo svakodnevno moliti Boga da pojača svjetlo vjere kako bi nas naš primjer mogao nositi sa sobom i naša se riječ mogla kretati, a da nas tama obeshrabrenja ne nadvlada.

„Lakše je suncu ne grijati i ne svijetliti, nego kršćaninu prestati davati svjetlo; bilo bi lakše od toga da svjetlo bude mrak"[1]. Bog je načinio svjetiljku koja osvjetljava Put, koja pokazuje Istinu, koja ukazuje gdje je pravi Život. Na njemu je da se trudi ukloniti iz svog života svaku prepreku koja umanjuje sjaj Evanđelja.

[1] Sveti Ivan Zlatousti, Homilije o evanđelju svetog Mateja, 15