Evanđelje Iv 16, 29-33

U ono vrijeme: Rekoše učenici Isusu: »Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvom se poredbom ne služiš. Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga.« Odgovori im Isus: »Sada vjerujete?

Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sam jer Otac je sa mnom. To vam rekoh da u meni mir imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite —ja sam pobijedio svijet!«

Komentar

Mi smo na Posljednjoj večeri i apostoli su pažljivi na svaku Gospodinovu riječ, iako ulažu velike napore da shvate njezino značenje. Ovo polurazumijevanje može objasniti zadovoljstvo koje osjećaju kad napokon misle da razumiju ono što Isus govori: „Sad otvoreno zboriš i nikakvom se poredbom ne služiš." (r. 29).

Jasne riječi koje čuju omogućuju im da vjeruju i vjeruju da je Isus došao od Boga. Ali Gospodin ih želi odvesti od razumijevanja površne vjere i podsjeća ih da još nisu prevladali sve kušnje: „Sada vjerujete? Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama.“(r. 32). A kasnije ponavlja da će u svijetu imati borbe i patnje (usp. Stih 33).

Isusove riječi upućuju na istinu koju doživljavamo gotovo svakodnevno. Da bi naša vjera bila čista i jaka, potrebno je boriti se protiv naših loših sklonosti, protiv okolnosti koje ponekad predlažu vrijednosti različite od Božjih, protiv đavolskih iskušenja itd.

Međutim, zajedno s problemom, današnje Evanđelje nudi nam rješenje: Isus nas podsjeća da je najvažnija stvar u borbi znati da nas zaista prati naš Otac Bog. Mnogo puta najteže nije toliko ono što moramo pretrpjeti, već činjenica da to moramo učiniti sami i vlastitom snagom.

Prisutnost Boga u našim srcima neće uvijek promijeniti same poteškoće, već naš stav prema njima. Gospodin želi biti prisutan u našem životu kako bi nam dao mir koji samo Bog zna dati. Iz tog razloga, u trenutcima kada najjače osjećamo težinu iskušenja, mogu nam poslužiti riječi koje je sam Isus izgovorio: „No ja nisam sam jer Otac je sa mnom.“ (r. 32).