Evanđelje Iv 3, 1-8

Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. On dođe Isusu obnoć i reče mu: »Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.« Odgovori mu Isus: »Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!«

Kaže mu Nikodem: »Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?« Odgovori Isus: »Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje.

Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: 'Treba da se rodite nanovo, odozgor. 'Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.«

Komentar

Današnje Evanđelje predstavlja nam Isusov dijalog s Nikodemom. Sveti Ivan nam govori da je Nikodem bio utjecajni Židov, iz skupine farizeja. Ovaj društveni položaj može objasniti zašto je noću išao tražiti Isusa. Nije želio da ga vide njegovi drugovi, koji su se mnogo puta sukobili s novim učiteljem iz Galileje.

Nikodem je bio zadivljen znakovima koje je Isus činio i želio je znati više, osobno ga upoznati. Nema problema s izražavanjem divljenja i kaže mu glatko „nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.“ (r. 2). Ova je znatiželja prilika da ga Isus upozna s novom logikom, logikom Kraljevstva Božjega, koje će zbuniti Nikodema.

Isus mu počinje govoriti o novom Kraljevstvu i načinu ulaska u njega. Mi kršćani naviknuti na jezik vjere, možda se nećemo šokirati Isusovim idejama. S druge strane, za Nikodema je to bilo tajanstveno. Kako se čovjek može roditi kada je star? Može li opet ući u majčinu utrobu i roditi se?

Isus poziva ovog utjecajnog farizeja da pomisli kako doista nisu presudni toliko znakovi koje je vidio već novo rođenje koje Duh Sveti stvara u nama. Božje djelovanje čini nas da napustimo život po tijelu da bismo prešli na život po duhu. Drugim riječima, Duh Sveti nas tjera da napustimo grijeh, život usredotočen na naše stvari, na svoje „ja“, da prijeđemo na život zajedništva s Bogom i s drugima.

Kontrast između dva mentaliteta može nam pomoći da razmislimo o našem načinu suočavanja sa svakodnevnim životom. Liturgija nam vraća ovaj poznati razgovor kako bi nas podsjetila da Bog djeluje s drugačijom logikom i da toliko puta naši načini razmišljanja i reagiranja ne uzimaju u obzir nadnaravno stajalište, previše su „ljudski“. Obećavajući nam dar Duha Svetoga, Isus dolazi uspostaviti novu glazbu, koja je poput vjetra za kojeg ne znamo odakle dolazi ni kamo ide, i zahtijeva poslušne instrumente koji su spremni slijediti Božanski ritam i naučiti se plesu „u koraku s Bogom".