Evanđelje Mt 28, 8-15

U ono vrijeme: Žene otiđoše žurno s groba te sa strahom i velikom radošću otrčaše javiti njegovim učenicima. Kad eto im Isusa u susret! Reče im: »Zdravo!« One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«

Dok su one odlazile, gle, neki od straže dođoše u grad i javiše glavarima svećeničkim sve što se dogodilo. Oni se sabraše sa starješinama na vijećanje, uzeše mnogo novaca i dadoše vojnicima govoreći: »Recite: 'Noću, dok smo mi spavali, dođoše njegovi učenici i ukradoše ga' Ako to dočuje upravitelj, mi ćemo ga uvjeriti i sve učiniti da vi budete bez brige.« Oni uzeše novac i učiniše kako bijahu poučeni. I razglasilo se to među Židovima — sve do danas.

Komentar

Na ovaj Uskrsni ponedjeljak radost zbog Isusova uskrsnuća i dalje nas preplavljuje, kao što se dogodilo onim ženama, „Mariji Magdaleni i drugoj Mariji“, kada su vidjele praznu grobnicu i čule vijest od anđela. Bile su prestrašene, ali ne i paralizirane. Ne vidjevši Isusa, na brzinu su poslušale anđelovu zapovijed da objave uskrsnuće. Između straha i radosti, radost je nadvladala, jer su vjerovale i zbog svoje vjere poslušale. Sve podržane bezuvjetnom ljubavlju prema Učitelju. I odmah su nagrađene: susrele su samog uskrslog Isusa. Te vjernice, sretne i poslušne, zaslužile su pozdrav od samog Isusa kako bi od njega primile vedrinu. Anđeo im je već rekao: „Ne bojte se". Ali i dalje su se bojale. Zbog toga isti poziv dobivaju drugi put, ali ovaj put s usana samog Isusa. A ljubav ih tjera da zagrle noge: „U ljubavi nema straha, ali savršena ljubav izgoni strah“ (1. Iv 4:18).

Čuvarima groba ništa nije najavljeno: nije bilo potrebno, jer su sve vidjeli. I premda im se činilo da su ostali mrtvi, ustali su da ispričaju sve što se dogodilo. U njihovoj objavi nije bilo radosti, samo strah. Došla im je smirenost po novcu kojeg su dobili u zamjenu za to što nikome ništa nisu rekli. Što se moglo dogoditi s onim vojnicima koje su mitom ušutkali, ali koji su bili svjedoci Istine?

Danas smo suočeni s ove dvije reakcije: vjera u uskrslog Isusa i odvažnost da to objavimo ili šutnja zbog pohlepe „korijenom svih zala“ (1. Tim 6:10). U vojnicima se ispunilo ono što je Isus rekao u prispodobi o sijaču: „Posijan među trnje onaj je koji čuje riječ, ali brige ovoga svijeta i zavođenje bogatstva guše riječ i ostaju bez ploda“ (usp. Matej 13, 22). Kod žena se dogodilo suprotno: "A ono što pade u dobro tlo je onaj koji čuje riječ i razumije je, donosi plod jedan stostruk, jedan šezdesetostruk, jedan tridesetostruk" (usp. Matej 13:23). Molimo drugu Mariju, Majku Uskrsnuloga, za vjeru i drskost tih žena da "naviještaju djela Gospodnja" (Ps 118,17).