Evanđelje Lk 10, 25-37

U ono vrijeme: Neki zakonoznanac usta i, da Isusa iskuša, upita: »Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?« A on mu reče: »U Zakonu što piše? Kako čitaš?« Odgovori mu onaj: »Ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svoga, i svom dušom svojom, i svom snagom svojom, i svim umom svojim; i svoga bližnjega kao sebe samoga!« Reče mu na to Isus: »Pravo si odgovorio: To čini i živjet ćeš.«

Ali hoteći se opravdati, reče on Isusu: »A tko je moj bližnji?« Isus prihvati i reče:

»Čovjek neki silazio iz Jeruzalema u Jerihon. Upao među razbojnike koji ga svukoše i izraniše pa odoše ostavivši ga polumrtva. Slučajno je onim putem silazio neki svećenik, vidje ga i zaobiđe. A tako i levit: prolazeći onuda, vidje ga i zaobiđe. Neki Samarijanac putujući dođe do njega, vidje ga, sažali se pa mu pristupi i povije rane zalivši ih uljem i vinom. Zatim ga posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac i pobrinu se za nj. Sutradan izvadi dva denara, dade ih gostioničaru i reče: 'Pobrini se za njega. Ako što više potrošiš, isplatit ću ti kad se budem vraćao.'«

»Što ti se čini, koji je od ove trojice bio bližnji onomu što je upao među razbojnike?« On odgovori: »Onaj koji mu iskaza milosrđe.« Nato mu reče Isus: »Idi pa i ti čini tako!«

Komentar

Luka nam priča o stručnjaku zakona - "zakonoznanac", kaže tekst – koji se obraća Isusu kao Učitelju, i pita: "Što moram učiniti da bih dobio život vječni?" U stvarnosti, ono što je ovaj čovjek želio, kaže Luka, bilo je iskušati Isusa. Ali je li stvarno želio savjet od Učitelja? Umjesto odgovora, Isus vraća pitanje, a stručnjak iz pamćenja izgovara "pismo" preuzeto iz grčkog teksta Ponovljenog zakona (6,5) i Levitskog zakonika (19,18). Ali, opet, zakonoznanac pita: "Prema Vama, koga bih trebao nazvati bližnjim?" A Isus odgovara prispodobom.

Učitelj govori također i nama: "a ti, što misliš da bi trebao učiniti da dobiješ vječni život? Kakav misliš da postoji odnos između ljubavi prema Bogu svim srcem i ljubavi prema bližnjemu kao prema sebi? Koga smatraš svojim bližnjim?“ Isus nas pomoću prispodobe tjera da prijeđemo puku riječ i prodremo u njegov duh. Zakon je pravio razlike i u skladu s tim uređivao ljudske odnose. Isus nam kaže da na razini osobe ne postoje razlike: svi su naši bližnji, čak i ako imaju drugu vjeru, čak i ako su iz druge rase, čak i ako govore drugi jezik, čak i ako imaju svoje nedostatke i griješe.

Ako istinski volimo Boga, sudjelovat ćemo u njegovoj Ljubavi prema svima, jer vidjet ćemo ljude onako kako ih Bog vidi: svi su pozvani da budu njegova djeca u Kristu. A ako se istinski volimo, tj. zahvaljujemo na primljenim darovima i svjesni smo nedostataka koje moramo popraviti, razumjet ćemo da se od nas traži ljubav: zahvaljujte na darovima drugih i budite puni razumijevanja , spori na srdžbu i bogati dobrotom, sa svojim nedostacima i manama, pokušavajući jedni drugima pomagati da se poboljšavate iz dana u dan. To znači doista se uključiti u svetost drugih. A to je ljubav: žudjeti za drugim najvećim darom koji postoji i činiti ono što je u našoj moći kako bismo ga svi postigli.