Evanđelje Mt 13,31-35

U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama.«

I drugu im kaza prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad žena uze kvasac i zamijesi ga u tri mjere brašna dok sve ne uskisne.«

Sve je to Isus mnoštvu zborio u prispodobama. I ništa im nije zborio bez prispodoba — da se ispuni što je rečeno po proroku: Otvorit ću u prispodobama usta svoja, iznijet ću što je sakriveno od postanka svijeta.

Komentar

Kako su jasni primjeri koje nam Gospodin daje! Jasno i poučno, logično, jer kad dobro razumijemo stvari, naš se način djelovanja značajno poboljšava.

Danas nam liturgija nudi dva primjera njegove pedagoške metode, dvije kratke prispodobe ili metafore kako bi nam pokazala kako milost djeluje u duši. Zapravo su poput dvije faze jedne izvedbe.

Prije svega sjeme gorušice. Ako se parabola čita mirno, lako je zaključiti da se Bogu ne žuri ili da se njegov način računanja vremena jako razlikuje od našeg.

Navikli smo mjeriti učinkovitost svog djelovanja neposrednim rezultatima koje dobijemo. Bog ne. Zna čekati i strpljiv je, čak i kad nismo previše poslušni s milostima koje nam šalje.

Druga slika je kvasac u tijestu. Također ovdje nalazimo ideju strpljenja i postojanosti. Ali također, još jedan važan ili još važniji detalj. Naime, taj kvasac mora sve fermentirati: „dok sve ne uskisne".

To znači da milost Božja, dobri kršćanski duh, mora biti prisutna u svim našim aktivnostima: poslu, obiteljskim i društvenim odnosima i, naravno, u našem životu pobožnosti. Dakle, ako smo poslušni, Bog će moći obaviti svoje djelo posvećenja u našoj duši i također posvetiti sredinu u kojoj se krećemo.