Evanđelje Mk 7, 1-8.14-15.21-23

U ono vrijeme: Skupe se oko Isusa farizeji i neki od pismoznanaca koji dođoše iz Jeruzalema. I opaze da neki njegovi učenici jedu kruh nečistih, to jest neopranih ruku. A farizeji i svi Židovi ne jedu ako prije temeljito ne operu ruke; drže se predaje starih. Niti s trga što jedu ako prije ne operu. Mnogo toga još ima što zbog predaje drže: pranje čaša, vrčeva i lonaca. Zato farizeji i pismoznanci upitaju Isusa: »Zašto tvoji učenici ne postupaju po predaji starih, nego nečistih ruku blaguju?« A on im reče: »Dobro prorokova Izaija o vama, licemjeri, kad napisa: Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene. Uzalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske. Napustili ste zapovijed Božju, a držite se predaje ljudske.«

Tada ponovno dozove mnoštvo i stane govoriti: »Poslušajte me svi i razumijte! Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje. Ta iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje. Sva ta zla iznutra izlaze i onečišćuju čovjeka.«

Komentar

U današnjem Evanđelju razmišljamo o Gospodinovim riječima o čistoći u srcu čovjeka. Ovaj je odlomak usko povezan s Mt 5,8 „Blago čistima srcem, oni će Boga gledati." Povezivanje ova dva odlomka dovodi nas do zaključka: da bismo bili sretni, moramo pogledati u dno srca i nastojati voljeti Boga i druge. Tko to učini, vidjet će Boga.

Farizeji se sablažnjavaju kada vide da Isusovi učenici ne slijede neke od židovskih tradicija, poput pranja ruku prije jela. Isus potiče farizeje da ne ispunjavaju propise samo radi propisa, već zato što su oruđe za ljubav prema Bogu.

Gospodin ne želi formalno ispunjenje zapovijedi. Farizeje naziva „licemjerima" jer postupaju u skladu s tradicijama, ali srcem koje je daleko od Boga i drugih ljudi. Na grčkom licemjer znači glumac, umjetnik ili maska (u kazališnoj funkciji). To jest, to je onaj koji živi na jedan način, ali se ponaša drugačije pred drugima. Bog ne želi maske za naš život. Gledatelj nisu drugi ljudi, već Bog koji vidi sve što radimo i ne možemo nositi masku.

Ovaj isti problem „farizejstva" od velike je važnosti za današnje kršćane. Za mnoge, biti kršćanin može se ograničiti na poštivanje niza krutih normi ili obveza: odlazak na nedjeljnu misu, povremenu ispovijed itd. ... dobre stvari, bez sumnje, ali ako je učinjeno bez srca, gubi svoj pun potencijal.

Sjetimo se nove zapovijedi „Ljubi Gospodina, Boga svojega, svim srcem svojim, i svom dušom svojom, i svim umom svojim. Ovo je prva i velika zapovijed. I druga njoj jednaka: voli svog bližnjega kao samoga sebe." (Mt 22, 37-39) Isus ide dalje. Poziva nas da pogledamo u sebe. Ne želi da ispunjavamo obveze, već da volimo. Važno je voljeti, a ne ispunjavati. Ako ne nastojite voljeti Boga i druge, onda sve potpuno gubi smisao.

Bog nas poziva da pogledamo u dno srca „Jer iznutra, iz srca čovjeka, izlaze zle misli, blud, pljačke, ubojstva, preljubi, pohlepa, zloba, prijevara, razvrat, zavist, kleveta, ponos, neozbiljnost . Sva ta zla dolaze iznutra i čine čovjeka nečistim”. Ali to je i mjesto gdje se rađa sve što je dobro u čovjeku: služenje drugima, velikodušnost, poniznost, ljubav prema svetom, skromnost, milosrđe prema Bogu i bližnjemu.

A kako mogu znati Božju volju za mene? Kako bismo razlikovali dobro i zlo, imamo sredstvo velike vrijednosti: molitvu. Molitva je razgovor s Bogom u dubini našeg srca. Kroz molitvu mora proći cijeli naš život. Tijekom molitve nebo i zemlja se sjedinjuju. Duboko u srcu učimo Božju volju za nas.

Za molitvu s Bogom potrebno je osloboditi srce od vlastitih prijevara, grijeha. Grijesi mijenjaju unutarnji vid, mijenjaju način ocjenjivanja stvari. Oni nas tjeraju da vidimo stvari koje nisu istinite. Naš najveći neprijatelj skriven je u nama samima i moramo se obratiti Gospodinu.

Obratimo se Gospodinu u molitvi kako bi nas naveo da volimo njega i druge u svakoj životnoj situaciji. Molilo za zaljubljeno srce.