Evanđelje Lk 24,35-48

U ono vrijeme: Učenici su Isusovi pripovijedali što se dogodilo na putu i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha. Dok su oni o tom razgovarali, stane Isus posred njih i reče im: »Mir vama!« Oni, zbunjeni i prestrašeni, pomisliše da vide duha. Reče im Isus: »Zašto se prepadoste? Zašto vam sumnje obuzimaju srce? Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! Opipajte me i vidite jer duh tijela ni kostiju nema kao što vidite da ja imam.«

Rekavši to, pokaza im ruke i noge. I dok oni od radosti još nisu vjerovali, nego se čudom čudili, on im reče: »Imate li ovdje što za jelo?« Oni mu pruže komad pečene ribe. On uzme i pred njima pojede.

Nato im reče: »To je ono što sam vam govorio dok sam još bio s vama: treba da se ispuni sve što je u Mojsijevu Zakonu, u Prorocima i Psalmima o meni napisano.« Tada im otvori pamet da razumiju Pisma te im reče: »Ovako je pisano: ’Krist će trpjeti i treći dan ustati od mrtvih, i u njegovo će se ime propovijedati obraćenje i otpuštenje grijeha po svim narodima počevši od Jeruzalema.’ Vi ste tomu svjedoci.«

Komentar

To je večer dana uskrsnuća. Učenici iz Emausa imaju goruća srca. Vijest o uskrsnuću toliko je izvanredna da je brzo mogu podijeliti s Jedanaest apostola. Oni nastavljaju govoreći im da se Isus već ukazao Šimunu Petru.

Tijekom ove razmjene neviđenih iskustava, Gospodin Isus se čini prisutnim u njihovoj sredini. Poziva ih da ojačaju svoju vjeru, još uvijek se kolebajući. Kaže im da mu gledaju ruke i noge, da ga dodiruju: to je stvarno On! Bili su sretni, ali zapanjeni; teško su vjerovali da je Isus zaista tamo. Potrebna je vjera da ga prepoznamo u njegovom slavnom tijelu. Tako Isus pred njima pojede ribu s roštilja. Obavještavajući nas o tome, sveti Luka inzistira na stvarnosti pojavljivanja Gospodina koji ima meso i kosti (usp. Stih 39).

Isus pokazuje svoje ranjene noge i ruke Jedanaestorici: doista, to je On, Isus Krist, „jedan te isti", kako će reći Tradicija Crkve, koji je razapet, umro i pokopan i koji je sada tamo, pred njima, živ i zdrav. Doista je uskrsnuo. Njegovo tijelo koje je ostalo usko s božanstvom nakon uskrsnuća, ali koje je bilo mrtvo, odvojeno od njegove ljudske duše, to je tijelo uskrsnulo. Ovo veliko otajstvo temelj je naše vjere.

Gospodin zatim poziva svoje učenike da vjeruju i objašnjava im da Sveto pismo govori o njemu. „Sve što je napisano mora se ispuniti“ (v.44): stvari su napisane jer će se ispuniti. Shvaćamo da Mojsijev zakon, proroci i psalmi - dio takozvanih „spisa" hebrejske Biblije - čine pripremu za Evanđelje: oni su već svjedočili Kristovu tajnu. Volimo Sveto Pismo, Stari i Novi zavjet, kao što volimo Isusa Krista! Čitajmo i proučavajmo Sveto pismo s ljubavlju, da bismo rasli u ljubavi i znanju o Utjelovljenoj Riječi i u Njemu ušli u trinitarnu struju Ljubavi.

Od tada će učenici morati biti Kristovi svjedoci, propovijedati obraćenje za oproštenje grijeha Židovima i svim narodima. Zbog toga im Krist obećava pomoć Duha Svetoga (r. 49). Prvo čitanje pokazuje kako je Petar, prije Židova, ispunio poslanje primljeno od Isusa (usp. Dj 3,13-19). U drugom čitanju sveti nas Ivan poziva da držimo Riječ Gospodnju, da se držimo zapovijedi i tako živimo u ljubavi Božjoj (1 Iv 2,5): bez sumnje, vidjet će kako Blažena Djevica to isto čini.

Radost prisutna te noći (r. 41) prati čitav kršćaninov život, poput tajanstvene prisutnosti Duha Svetoga. Radost je koju smo pozvani prenositi. Krist misli samo na to kako nas učiniti sinovima i kćerima vječnog Oca, jer je ispunjen Duhom: "Ova radost, zaboravljajući sebe, najbolji je dokaz ljubavi."

Ono što molimo od Gospodina psalmom današnje liturgije riječi, ispunjava se uskrsnućem: „Obasjaj nas, Gospodine, svjetlom svoga lica" (Ps 4,9).