Evanđelje: Iv 14, 6-14
Odgovori mu Isus: »Ja sam Put i Istina i Život:nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Da ste upoznali mene, i Oca biste moga upoznali. Od sada ga i poznajete i vidjeli ste ga.« Kaže mu Filip: »Gospodine, pokaži nam Oca i dosta nam je!« Nato će mu Isus: »Filipe, toliko sam vremena s vama i još me ne poznaš?«
»Tko je vidio mene, vidio je i Oca. Kako ti onda kažeš: ‘Pokaži nam Oca’? Ne vjeruješ li da sam ja u Ocu i Otac u meni? Riječi koje vam govorim, od sebe ne govorim: Otac koji prebiva u meni čini djela svoja. Vjerujte mi: ja sam u Ocu i Otac u meni. Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte.
Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.«Komentar
U prvom redu, možda treba primijetiti da se izjava našega Gospodina – „Nitko ne ide k Ocu osim po meni" - može također napisati u pozitivnom smislu: „Svatko može ići k Ocu po meni." Sjetimo se i druge rečenice s istim gramatičkim karakteristikama, napisane u negativnom smislu. „Bez mene ne možete učiniti ništa“ (Iv 15,5), što znači da „s njim možemo sve učiniti“. Ne radi se samo o lingvističkim pitanjima koja su uvijek od velikog interesa. Riječ je o temeljitom razumijevanju Gospodinovih savjeta kako bi ih se vjernije provodilo u praksi.
Prva fraza današnjeg Evanđelja je Isusov odgovor Tomi, koji nije dobro razumio jednu od svojih objava: „A kamo idem, vi već znate put" (Iv 14,4). Zahvaljujući Filipovim poteškoćama u razumijevanju, imamo novu preciznost, do krajnosti zanimljivu, koja slijedi temeljnu orijentaciju našeg života na zemlji. Krajnji cilj je povratak u roditeljski dom. Bog nas je stvorio i moramo mu se vratiti ako smo vjerni. Iz tog razloga, bez sumnje, Isus daje sljedeće naznake: on je jedini put koji vodi k Ocu.
Sveti Josemaría se uvijek trudio u svom životu pobožnosti slijediti životni plan; također ga je savjetovao svima onima koji su ga tražili za smjernice u svom duhovnom životu. Jer Isus nam govori da je on „Put“ i da će nas, ako mu se obratimo i zatražimo, odvesti do Oca, do Boga Oca, da na taj način istakne svoje očinstvo i, istodobno, naše sinovstvo. Uvijek nas je savjetovao da u svemu i za sve tražimo čvrste temelje božanskog sinovstva. Ne samo u određenim životnim trenucima, na primjer, kada se pojave proturječja i poteškoće, već i u našem svakodnevnom životu.
To nam govori u jednoj od svojih homilija: „Pa, isto se događa i u ponašanju dobrog Božjeg sina: postiže se i to čudesno pobožanstvenje - ne znajući kako ili kojim putem - što nam pomaže da se usredotočimo s događajima s natprirodnim olakšanjem vjere; svi su ljudi voljeni onako kako ih voli naš Nebeski Otac i - to je ono što je najvažnije - u našem svakodnevnom naporu da se približimo Gospodinu stječe se novi duh. Jad nije bitan, inzistiram, jer postoje ruke ljubavi Oca našega da nas podigne" („Prijatelji Božji ")
Zamolimo svetog Filipa i svetog Jakova da nam pomognu da još bolje upoznamo našega Gospodina Isusa Krista, kako bi nas on mogao dovesti do Oca, već u ovom svijetu. Zamolimo i Djevicu Mariju da nam pomogne da još jednom poduzmemo prvi korak u postupanju s njezinim Božanskim Sinom u najvećoj mogućoj prisnosti, u njegovom Svetom čovječanstvu.