Evanđelje Mk 1, 21-28
U gradu Kafarnaumu Isus u subotu uđe u sinagogu i poče naučavati. Bijahu zaneseni njegovim naukom. Tâ učio ih je kao onaj koji ima vlast, a ne kao pismoznanci.
A u njihovoj se sinagogi upravo zatekao čovjek opsjednut nečistim duhom. On povika: »Što ti imaš s nama, Isuse Nazarećanine? Došao si da nas uništiš? Znam tko si: Svetac Božji!« Isus mu zaprijeti: »Umukni i iziđi iz njega!« Nato nečisti duh potrese njime pa povika iz svega glasa i iziđe iz njega.
Svi se zaprepastiše te se zapitkivahu: »Što li je ovo? Nova li i snažna nauka! Pa i samim nečistim dusima zapovijeda, i pokoravaju mu se.«
I pročulo se odmah o njemu posvuda, po svoj okolici galilejskoj.
Komentar
Prema kršćanskoj tradiciji, Marko je bio učenik koji je zapisao Petrova sjećanja na Isusov život. U današnjem Evanđelju započinje izvještaj o cijelom Gospodinovom putovanju. Taj bi se dan mogao posebno urezati u Petrovo sjećanje, jer se odvijao u okruženju njegova vlastitog doma.
Prema arheološkim nalazima na tom području, sinagoga Kafarnaum bila bi prilično blizu mjesta gdje se nalazi stari kršćanski kult u staroj Petrovoj kući. Lako je zamisliti apostolovo uzbuđenje, smjestiti Učitelja u njegovo vlastito susjedstvo, pružajući mu utočište, hranu i odmor.
Kao i svi pobožni stanovnici mjesta, u subotu ujutro Gospodin je sa svojim učenicima stigao u prepunu sinagogu. Ubrzo je počeo podučavati prisutne koji su s divljenjem slušali propovijed Nazarećanina. Nije bilo poput one koju su nekad čuli od farizeja. Ovaj je čovjek govorio s velikim autoritetom, na nov i iznenađujući način.
Isusovi slušatelji obraćali bi veliku pozornost na njegovo vanjsko držanje, njegove geste i pokrete, njegov način spontanog reagiranja na iste događaje koje su oni doživjeli. I taj način propovijedanja vlastitom prisutnošću i stavom, kasnije su vidjeli u govorima apostola.
Ta je činjenica uvijek privlačila pažnju svetog Josemarije. Tražeći sintetičku biografiju Isusova života, između ostalih pronašao je i onu koja se odnosi na primjer koji je Isus dao svojim nastupom, dajući autoritet svom propovijedanju: „Coepit facere et docere - Isus je počeo činiti, a zatim podučavati: Ti i ja moramo svjedočiti primjerom, jer ne možemo voditi dvostruki život: ne možemo podučavati ono što ne prakticiramo. Drugim riječima, moramo podučavati ono što se, barem, borimo da bismo prakticirali.
Iz tog razloga, kako je objasnio sveti Grgur Veliki, "način da se nešto nauči s autoritetom jest prakticiranje prije nego što se to podučava, jer poučavanje gubi svako jamstvo kad je savjest u suprotnosti s riječima." S druge strane, fratar je uvijek najbolji propovjednik.
Uz usklađenost svog života, Isus je svoje propovijedanje pratio snagom zbog koje su se njegovi suvremenici divili: protjerivanjem nečistih duhova. Ti su mu se demoni obraćali drsko i s određenim znanjem o njegovu identitetu i poslanju, o čemu su prisutnima otkrili neke stvari bez skromnosti i prije vremena. Ali zauzvrat, pokazali su poslušan strah od Isusovih naredbi.
Tada su apostoli bili poslani propovijedati i istjerivati demone u Isusovo ime. Kršćani su također pozvani surađivati s Učiteljem u zadaći evangelizacije, raspršujući djelovanje neprijatelja duša. Učinit ćemo to upravo objavljivanjem evanđelja s usklađenošću života.
Papa Franjo objasnio je ovaj apostolski poziv na sljedeći način: „Evanđelje je riječ života: ono ne tlači ljude, već naprotiv, oslobađa one koji su robovi mnogih zlih duhova ovoga svijeta: duha taštine, vezanosti za novac, ponos, senzualnost ... Evanđelje mijenja srce, mijenja život, pretvara zle sklonosti u dobre. Evanđelje je sposobno promijeniti ljude. Stoga je zadaća kršćana da svugdje šire otkupiteljsku silu, postajući misionari i navjestitelji Božje riječi “.