Evanđelje Lk 1,26-38

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«

Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Komentar

Prolaskom ove sezone Došašća, želja za dobrodošlicom Gospodinu koji nam dolazi poticala je naša srca. Preostalo je samo nekoliko dana dok ne proslavimo Božić. Sada blisko živimo događaje koji su prethodili Isusovu rođenju, a danas nas posebno liturgija Crkve poziva da meditiramo o najavi koju je anđeo Gabriel dao svetoj Mariji o planovima koje je Bog za nju imao u povijesti spasenja .

Sveti Josemaría volio je u ovu scenu ulaziti, kao i u sve scene Evanđelja, živjeti ih iznutra, kao još jedan lik: „Ne zaboravi, prijatelju, da smo djeca. Dama slatkog imena, Marija, zaokupljena je molitvom. Vi ste u toj kući, što god želite biti: prijatelj, sluga, znatiželjnik, susjed ... -Sada se ne usuđujem biti ništa. Krijem se iza vas i zapanjen razmišljam o sceni ... ”.

Anđeo se obraća Mariji riječima: Jaire, kejaritoméne! –Prema grčkom tekstu. Izraz jaire pozdrav je koji doslovno znači: "radujte se". Zaista, kad god je Bog blizu, spokojna radost napaja dušu. „Ista se riječ - napominje Benedikt XVI. - ponovno pojavljuje u Svetoj noći [Isusova rođenja] na usnama anđela, koji je rekao pastirima: 'Navješćujem vam veliku radost' (usp. Lk 2, 10).

Ponovno se pojavljuje kod Ivana pri susretu s Uskrslim: "Učenici se ispuniše radošću kad ugledaše Gospodina" (usp. Iv 20,20). U Ivanovim oproštajnim govorima postoji teologija radosti koja osvjetljava, da tako kažem, dubinu ove riječi: 'Vidjet ću vas opet i obradovat će se vaša srca i nitko vam neće oduzeti vašu radost' (usp. Iv 16,22)."

Riječ jaire povezana je na grčkom jeziku s járis (što znači "milost"), jer je radost neodvojiva od milosti. Marija je „u izobilju bila predmet milosti“ (r. 28), što doslovno znači pojam kejaritoméne, u prijevodu „puna milosti“. Bog ju je odabrao za majku njegova Sina stvorenog čovjeka, pa je, s obzirom na Kristove zasluge, sačuvana od istočnog grijeha od trenutka kad su je začeli roditelji.

Gospodin najavljuje da će začeti i roditi dijete koje će nositi Isusovo ime (to jest Spasitelj). Bit će obećani Mesija, onaj koji će primiti "prijestolje Davidovo", i, još više, "Sin Svevišnjega", istinski "Sin Božji".

Začet će ga djevičanski, bez muškog sudjelovanja, djelom i milošću Duha Svetoga: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega zasjeniti" (r. 35). Tijekom hodočašća Božjeg naroda kroz pustinju na putu do obećane zemlje, prisutnost Gospodnja očitovala se kroz oblak koji je prekrivao svetište, sada će to biti Duh Sveti koji će svojom sjenom prekriti to Svetište Božje prisutnosti koje je Marijino tijelo.

Iz tog razloga, anđeo nastavlja, „onaj koji će se roditi bit će svet, zvat će se Sin Božji“ (r. 35). Pridjev "svet", zbog položaja u kojem se pojavljuje u izvornom grčkom tekstu i u ovom prijevodu, kvalificira način rođenja: "rodit će se svet", moguća aluzija na njegovo djevičansko rođenje.

Marija, govoreći jednostavno "da" postaje majkom Sina Božjega koji je stvoren čovjekom. Benedikt XVI. primjećuje da su „Crkveni oci sve to izrazili govoreći da je Marija začela slušanjem, odnosno poslušnošću. Kroz njezinu je poslušnost Riječ ušla u nju i postala je plodna ”.

Također kroz slušanje Božje riječi i bezuvjetnu poslušnost onome što nam Gospodin govori, moći ćemo dočekati Isusa koji dolazi u naša srca, sudjelujući zajedno s Marijom i Josipom u radosti rođenja dugo očekivanog Mesije.