Evanđelje Mt 7, 7-12

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se. Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!

Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.«

Komentar

Možda mnogi od nas dijele to zajedničko iskustvo: molitvu za neku osobu, namjeru ili svetu i dobru svrhu, ali to ne ide onako kako smo željeli. Ili da to jednostavno ne izađe na vidjelo: onaj član obitelji koji je još uvijek daleko od Boga, taj liječnički pregled koji nam daje razočaravajući rezultat, taj zakon koji ne odgovara uz ljudsko dostojanstvo.

Frustracija, osjećaj nemoći, sumnja pred prividnu Božju tišinu povećavaju se kad čujemo odjek onih Isusovih riječi: „Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!”.

Ali onda, gdje smo ostali? Zar nam se ne događa da smo tražili mnoge stvari koje nam nisu dane? Nismo li svi osjećali da kucamo na Božja vrata i čini se kao da zvono ne djeluje?

Ova naša zbunjenost je razumljiva, ali upravo je iz tog razloga važno da idemo dalje od svoje perspektive: bitno je da u molitvi postupno, uz pomoć Duha Svetoga, stječemo Božje stajalište. Na taj ćemo način shvatiti da je, paradoksalno, kad nas Gospodin natjera da čekamo, to je zato što nas želi pripremiti da bolje primimo njegove darove.

Sveti Augustin nam to objašnjava: „Naš Gospodin i Bog ne želi da mu samo otkrivamo svoje želje, jer ih on zasigurno ne može ignorirati, već želi da se, kroz molitvu, povećava naša sposobnost želje, kako bismo postali sposobniji primati darove koje nam priprema. Njegovi su darovi zaista veliki, a naša sposobnost primanja je mala i beznačajna ”.

Dakle, to ustrajno čekanje, koja je molba za molitvu, pomaže ljudima ili namjerama za koje molimo, ali koristi i nama. Gospodin je Otac i zato će nam dati puno više od onoga čemu težimo.

Ali dobro je ne izgubiti iz vida posljednje Isusove riječi u ovom odlomku: „što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima.“ Ustrajnost u molitvi mora ići ruku pod ruku s dobročinstvom: ako se budemo ponašali poput Krista sa svim ljudima i u svim situacijama, Bog Otac će nas gledati s ponosom i ispuniti sve čežnje našega srca.