Evanđelje (Mt 25:31-46)

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca.

Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.«»Tada će kralj reći onima sebi zdesna: 'Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.'«

»Tada će mu pravednici odgovoriti: 'Gospodine, kada te to vidjesmo gladna i nahranismo te; ili žedna i napojismo te? Kada te vidjesmo kao stranca i primismo; ili gola i zaogrnusmo te? Kada te vidjesmo bolesna ili u tamnici i dođosmo k tebi?' A kralj će im odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!'«

»Zatim će reći i onima slijeva: 'Odlazite od mene, prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me!'«

»Tada će mu i oni odgovoriti: 'Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?'. Tada će im on odgovoriti: 'Zaista, kažem vam, što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.'«

»I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni.«

Komentar

Isusove riječi u ovom evanđeoskom odlomku vrlo su utješne kada vidimo svu osobnu i društvenu nepravdu u našem današnjem društvu.

Svjedoci smo svakodnevne borbe dobra i zla. Ponekad se može učiniti da se u ovom svijetu oni koji su najjači i imaju najviše mogućnosti mogu nametnuti ostalima, tlačiti ih. Ali Isus jasno kaže da zlo nema posljednju riječ. Bog je pravedan i pravda će pobijediti.

U Vjerovanju ispovijedamo da je Krist “uzašao na nebo i sjedi zdesna Oca svemogućega. Odatle će doći suditi žive i mrtve.” Tu leži naša sigurnost da će definitivni trijumf biti na strani dobrih.

Sin Čovječji se u trenutku suda poistovjećuje s gladnima i žednima, s strancima i golima, s bolesnima i zatvorenicima, sa svima onima koji pate na ovome svijetu, a naše ponašanje prema njima gleda kao na nešto što smo učinili njemu.

Kao što nas podsjeća sveti Josemaria: “Moramo naučiti prepoznati Krista kada nam izlazi u susret u našim bližnjima. Nijedan ljudski život nikada nije izoliran. Povezan je s drugim životima. Nijedan muškarac ili žena nije jedan stih; svi mi sačinjavamo jednu božansku pjesmu koju Bog piše uz suradnju naše slobode” (Susret s Kristom, br. 111).

To nisu samo lijepe riječi, nego govore o najdubljoj Isusovoj stvarnosti. Sin Božji, postavši čovjekom u Isusu, učinio je sebe jednim od nas. Živio je u siromaštvu, upoznat s boli, gladi, žeđi i progonima, umirući gol na križu.

Univerzalni Sudac bit će onaj koji je sve ovo pretrpio. Na vlastitom je tijelu iskusio koliko je bolan drski prezir sebičnih, a također i koliko je utješna ljubav velikodušnih srca, ljudi koji bezbrižno ne zanemaruju potrebe svoje braće i sestara.