Evanđelje (Mt 5, 1-12)

U ono vrijeme: Isus, ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sjede, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih naučavati:

»Blago siromasima duhom: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago ožalošćenima: oni će se utješiti!

Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju!

Blago gladnima i žednima pravednosti: oni će se nasititi!

Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe!

Blago čistima srcem: oni će Boga gledati!

Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati!

Blago progonjenima zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!

Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!«

Komentar

Današnje evanđelje sadrži jedan od najupečatljivijih i središnjih odlomaka Isusova propovijedanja: Blaženstva, koja svojim paradoksalnim jezikom nude nauk o istinskoj sreći koju svi ljudi traže. Sveti Josemaría Escrivá opisao ih je kao „pjesmu božanske ljubavi“[1]. Zapravo, kako objašnjava papa Franjo, „Blaženstva su portret Isusa, njegov način života; i ona su put do istinske sreće, koju i mi možemo slijediti milošću koju nam Isus daje“[2]. Matej nam pokazuje Učitelja na gori, koji propovijeda s autoritetom i veličanstvom. Izmiješani među mnoštvom, danas možemo osjetiti da su njegove riječi upućene nama.

„Blago onima koji tuguju, jer će biti utješeni.“ Kada kršćanin nastoji nasljedovati Učitelja, on „doživljava intimni odnos između Križa i Uskrsnuća“,[3] kako je objasnio Benedikt XVI. Ujedinjeni s Kristom, stječemo snagu da patnju pretvorimo u otkupiteljsku ljubav. Tada dijelimo istu radost koju je Gospodin doživio u svojoj Muci, jer je po njoj primio dar Duha Svetoga i otvorio nam vrata Raja. S tom nadom i utjehom kršćanin postaje izvor utjehe drugima; „može se usuditi sudjelovati u patnji drugih i prestaje bježati od bolnih situacija“, kaže nam papa Franjo.[4]

„Blago siromašnima duhom.“ U životu kršćanina siromaštvo nije izborno: bez njega čovjek nije ni učenik ni istinski blagoslovljen. Svi ga moramo živjeti kao što je to činio Učitelj. A da bi utjelovio siromaštvo u svijetu, sveti Josemaría je preporučio: „Savjetujem vam da budete štedljivi prema sebi i vrlo velikodušni prema drugima; izbjegavajte suvišne troškove za luksuz, hirove, taštinu, udobnost…; ne stvarajte si potrebe.“[5] Suočeni s općom klimom konzumerizma, potrebno je često preispitivati ​​jesmo li odvojeni od stvari koje koristimo; živimo li svjetlo kako bismo izbliza slijedili Isusa i počeli posjedovati „Kraljevstvo Božje“. Ako živimo siromaštvo, znat ćemo i velikodušno brinuti za druge, posebno za siromašne i one u potrebi, koje nikada nećemo gledati s ravnodušnošću.

„Blago onima koji gladuju i žeđaju za pravednošću.“ U raskoši bogatih i sitih nema mjesta za Boga i druge. S druge strane, oni koji žive s trijeznošću i umjerenošću počinju biti „zadovoljeni“ od Boga. Radi se o uživanju zemaljskih dobara sa zahvalnošću, ali na način koji nas vodi do želje za duhovnim dobrima. Ovo blaženstvo nas također poziva da radimo s povjerenjem u providnost: dok se trudimo pošteno zaraditi za potrebnu egzistenciju, održavamo spokoj suočeni s mogućim teškoćama, jer Bog nikada ne napušta svoju djecu.

Konačno, „Blago vama kad vas zbog mene pogrde, prognaju i lažno slažu sve zlo protiv vas.“ Naša dosljednost kao običnih kršćana može šokirati ili smetati drugima. Ali moramo biti hrabri u odražavanju, kroz naše ispravno ponašanje, ljubaznog lica Isusa kojeg svatko traži. U tome možemo slijediti savjet koji je sveti Petar dao prvim kršćanima: „Nego, morali i trpjeti zbog svoje pravednosti, blago vama! No ne bojte se njihova zastrašivanja i ne plašite se! Naprotiv, Gospodin – Krist neka vam bude svet, u srcima vašim, te budite uvijek spremni na odgovor svakomu koji od vas zatraži obrazloženje nade koja je u vama, ali blago i s poštovanjem, dobre savjesti da oni koji ozloglašuju vaš dobar život u Kristu, upravo onim budu postiđeni za što vas potvaraju. Ta uspješnije je trpjeti, ako je to Božja volja, čineći dobro, nego čineći zlo.“ (1 Petrova 3,14-18). Ukratko, i suprotno onome što se možda čini, naša sreća ne leži u neograničenom posjedovanju dobara. Niti se radi o traženju odobravanja drugih pod svaku cijenu. Sreća leži u poistovjećivanju s Kristom.

[1] Sveti Josemaría, Bilješke iz meditacije, 25. prosinca 1972. (AGP, P09, str. 186), citirano u E. Burkhart i J. López, Dnevni život i svetost, sv. 3: U učenjima svetog Josemarije, Rialp, Madrid, 2013., str. 125.

[2] Papa Franjo, Opća audijencija, 6. kolovoza 2014.

[3] Benedikt XVI., Isus iz Nazareta, str. 100.

[4] Papa Franjo, Gaudete et Exsultate, str. 76.

[5] Sveti Josemaría, Prijatelji Božji, str. 123.