Evanđelje (Mk 3:22-30)

U ono vrijeme: Pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.«A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti.«

»Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskim, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«

Komentar

Današnje nam evanđelje pomaže promišljati o sklonostima vlastitog srca. Pismoznanci su vidjeli velika čuda koja je Isus činio i čuli njegova učenja. Unatoč tome, oni ga optužuju da čini ova čuda pomoću moći Sotone. Njihov stav pokazuje da sebe stavljaju iznad našeg Gospodina. Ne znamo točno zašto ga odbijaju, ali to možemo naslutiti. Isusova poruka nije ono što su očekivali; radije ostaju privrženi vlastitim učenjima i planovima. A to ih navodi da odbace Boga.

Ti i ja se ponekad možemo ponašati kao pismoznanci. Možda ne izravnim odbijanjem, već iznutra negirajući njegova učenja. Možemo smatrati da je neki nauk Crkve prestrog i radije ostajemo pri vlastitom mišljenju. Ili možda ne želimo učiniti nešto što Bog od nas traži i radije se držimo rješenja koje smatramo ugodnijim, ali to nije ono što Bog želi.
Put kršćanina je slijediti Krista. Ponekad je put naporan, ali tu je naša sreća. Činiti ono što Bog želi, sjediniti se s njegovom voljom i prihvatiti je čak i ako je teško, put je ljubavi.

U oktavi smo za jedinstvo kršćana. Da bismo postigli jedinstvo kršćana, prvo trebamo biti usko povezani s korijenom, s Isusom. A način za to je kroz molitvu, gdje otkrivamo Božju volju za nas. Papa Franjo je u audijenciji 27. kolovoza 2014. rekao: „Bog želi da razvijemo sposobnost prihvaćanja, opraštanja i ljubavi jedni prema drugima, da budemo sve sličniji Njemu, koji je zajedništvo i ljubav.“

Ne možemo sami sebe spasiti; potrebna nam je Božja milost. Ako odbacimo Božju pomoć i okrenemo leđa njegovoj beskrajnoj ljubavi, nikada nećemo moći postići svetost. Jer spasenje nije nagrada koju zaslužujemo zbog cijelog života borbe; nego je to nezasluženi dar koji Bog daje onima koji ga istinski žele voljeti. Ako netko odbacuje pomoć Duha Svetoga, odbacuje i ovaj Božji dar koji je njegovo vlastito spasenje.
Sveti Josemaría je često molio ovu molitvu: “Omnes cum Petro ad Iesum per Mariam,” tražeći da svi kršćani budu ujedinjeni istom voljom, istim srcem, istim Duhom. Nastojmo uvijek biti tijesno sjedinjeni s Bogom kroz molitvu. Jedan od načina da se postigne ovo jedinstvo je da se svaki dan molimo za Papu i Crkvu.