Evanđelje (Lk 20:27-40)
U ono vrijeme: Pristupe Isusu neki od saduceja, koji niječu uskrsnuće. Upitaše ga: »Učitelju! Mojsije nam napisa: Umre li bez djece čiji brat koji imaše ženu, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Bijaše tako sedmero braće. Prvi se oženi i umrije bez djece. Drugi uze njegovu ženu, onda treći; i tako redom sva sedmorica pomriješe ne ostavivši djece. Naposljetku umrije i žena. Kojemu će dakle od njih ta žena pripasti o uskrsnuću? Jer sedmorica su je imala za ženu.«
Reče im Isus: »Djeca se ovog svijeta žene i udaju. No oni koji se nađoše dostojni onog svijeta i uskrsnuća od mrtvih niti se žene niti udaju. Zaista, ni umrijeti više ne mogu: anđelima su jednaki i sinovi su Božji jer su sinovi uskrsnuća.«»A da mrtvi ustaju, naznači i Mojsije kad u odlomku o grmu Gospodina zove Bogom Abrahamovim, Bogom Izakovim i Bogom Jakovljevim. A nije on Bog mrtvih, nego živih. Tá svi njemu žive!«
Neki pismoznanci primijete: »Učitelju! Dobro si rekao!« I nisu se više usuđivali upitati ga bilo što.
Komentar
Mnogi događaji u Isusovu životu ostavljaju na nas zabrinjavajući dojam "ludosti" onih koji ga dolaze slušati i postavljati pitanja. Pojam "ludost" nalazimo u mudrosnoj tradiciji o kojoj svjedoči niz knjiga u Starom zavjetu. Budala je onaj koji se zatvara očitom, onome što je pred njim. On je taj koji nije spreman slušati, koji je uvjeren da stvari stoje onako kako on misli. Ili da budu kako on misli! Stoga živi u svijetu koji je djelomično izmišljen, plijen obmane.
Evanđelje za današnju Misu pokazuje nam neke saduceje koji postavljaju našem Gospodinu pitanje koje otkriva malenost njihova srca. To se odražava u njihovoj tvrdoglavoj odlučnosti da se drže slova Mojsijeva zakona, ili onoga što misle da je slovo, bez otvaranja srca za ono što je Bog objavio u tom istom Zakonu, čak i ako još uvijek na nejasan način. Ali ovo punije značenje Zakona mogli su dosegnuti oni s poniznim srcem otvorenim Bogu. Saduceji su smatrali nemogućim prihvatiti uskrsnuće od mrtvih, između ostalog i zbog svoje koncepcije braka. Ali Isus jasno kaže da, iako ne mogu razumjeti kako će ljudi koji su vjenčani u ovom životu živjeti u sljedećem životu, isti Mojsijev zakon im govori da je Bog, Bog živih.
Među raznim učenjima koja možemo izvući iz ovog odlomka, jedno se ističe. Samo oni koji su dobre naravi, koji su s poniznošću otvoreni Istini i spremni slušati, koji prihvaćaju Krista i žele ga ljubiti, mogu prodrijeti u spoznaju otajstva Božjega. Otajstvo Božje nadilazi naše razumijevanje, ali postaje nepremostivi zid za one koji se ne žele otvoriti razumijevanju onoga što ih nadilazi. Osoba koja Boga i božanske stvarnosti zatvara u granice onoga što ljudski razum može dokučiti, ne živi u stvarnom svijetu. Bogu se možemo približiti samo ako imamo otvoreno srce. On će graditi na ovim dobrim raspoloženjima, dajući nam vjeru, nadu i ljubav prema bližnjemu, i omogućiti nam da postignemo spoznaju Njega punu ljubavi i puninu života.