Evanđelje (Lk 14:12-14)

U ono vrijeme: Reče Isus prvaku farizejskom koji ga pozva: »Kada priređuješ objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi možda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. Nego kad priređuješ gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih.«

Komentar

U današnjem Evanđelju Isus se koristi slikom večere kako bi nas poučio nekim važnim istinama. Kontekst je obrok subotom u kući jednog od vodećih farizeja. Nekoliko učitelja zakona i neki farizeji su uznemireni jer Isus čini čuda subotom. Ali naš Gospodin se ne da zastrašiti. Iskoristio je priliku da pouči središnju ulogu milosrđa slikama poput one s večere. Nakon što je objasnio važnost poniznosti, želi nas poučiti da poniznost treba pratiti činjenje milosrđa.

Jer milosrđe se sastoji u nadvladavanju sebe, u uvijek traženju dobra drugoga, u ne traženju vlastite koristi, u odbijanju svake pohvale ili nagrade za sebe. Milosrđe je ljubiti Boga i bližnjega kao samoga sebe. Da bismo bili sretni, trebamo tražiti sreću bližnjega. Stoga nas Isus poziva da dajemo onima koji nam ne mogu uzvratiti, poput siromaha.

Kad je Bog došao na svijet i sam je postao siromah. „Na to nas vodi Kristova ljubav, koji nas je ljubio do krajnjih granica (usp. Iv 13,1), ljubavlju koja doseže granice, rubove, egzistencijalne granice. Dovođenje periferije u središte znači usmjeriti svoj život na Krista koji se ‘učinio siromahom’ za nas, da nas obogati ‘svojim siromaštvom’ (2 Kor 8,9)”[1].

Da bismo Krista stavili u središte svoga života, trebamo otkriti samoga Krista u svome bližnjemu. Sveti Josemaría je rekao: “Djeco moja, znate li zašto vas toliko volim? Jer vidim Krv Kristovu kako teče vašim venama.” Krista trebamo vidjeti u bližnjemu, u siromahu. To će nas potaknuti na poduzimanje konkretnih radnji u korist drugih.

Prateći Krista počinjemo biti siromašni, a završavamo bogati. On nam daje svoje srce da možemo preuzeti brige drugih, da možemo s njima podijeliti ono što je naše, darove koje nam je dao. I tako ćemo moći radosno putovati ovim svijetom velikodušnog srca.

[1] Papa Franjo, Opća audijencija, 19. kolovoza 2020.