Evanđelje Mk 12, 28b-34

U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, iz sve duše svoje, iz svega uma svojega, i iz sve snage svoje!«

»Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.« Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga — više je nego sve paljenice i žrtve.«

Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

Komentar

„I nitko se više nije usuđivao pitati ga.“

Tako završava današnje Evanđelje, nakon susreta koji je Isus imao s pismoznancima koji ga pitaju koja je glavna zapovijed, ona bitna, ona koja osmišljava njegov vlastiti život.

Isus Krist ne odgovara teorijom, obrazloženjem ili informacijama. Za njega je ova zapovijed život, ona je konkretizirana u načinu življenja.

Da bismo ga razumjeli, potrebno je skočiti, prijeći u drugu dimenziju: od obrazloženja do susreta.

Voljeti Boga i druge znači susresti se s Bogom i s drugima, napraviti im mjesta, tako da su Bog i drugi temelj našeg života.

I zato šute, jer se možda ne usude poduzeti korak.

Jedno je pronaći čovjeka koji govori o Ljubavi Božjoj, a drugo je pronaći čovjeka koji je utjelovljena Božja Ljubav; i želi nas odvesti na tu razinu, na tu logiku Ljubavi, predaje bez uvjeta.

Ljubav zahtijeva sve: sve srce, svu dušu, sav um, svu snagu.

Isus Krist se tako predstavlja kao utjelovljena Božja ljubav, koja se slama i daje u potpunosti, koja voli bez rezerve. On je tijelo ove zapovijedi.

Upravo u Euharistiji, mi ga primamo kako bismo imali tu cjelokupnost u svojim srcima, kako bismo mogli voljeti na taj način, u Njemu, bez ograničenja i osrednjosti.