Evanđelje: Mt 5, 33-37

"Čuli ste još da je rečeno starima: Ne zaklinji se krivo, nego izvrši Gospodinu svoje zakletve. A ja vam kažem: Ne kunite se nikako! Ni nebom jer je prijestolje Božje. Ni zemljom jer je podnožje njegovim nogama. Ni Jeruzalemom jer grad je Kralja velikoga! Ni svojom se glavom ne zaklinji jer ni jedne vlasi ne možeš učiniti bijelom ili crnom. Vaša riječ neka bude: ‘Da, da, – ne, ne!’ Što je više od toga, od Zloga je."

Komentar

U svom propovijedanju Gospodin poziva sve da budu transparentni, jednostavni, da skinu maske koje skrivaju, izbjegnu laži: da je naš način govora „da, da“. Ono što to premašuje dolazi od Zloga (usp. Mt 5, 37). Isus oštro govori protiv licemjerja, dok zahvalno hvali one u kojima nema dvoličnosti ili obmane (usp. Iv 1,47). Jednostavan čovjek zna sebe i druge otkriti kao istinsku Božju djecu za koju se brine, živi i voli.

Prvi kršćani duboko su živjeli na takav način postupanja sa samim Isusom Kristom. U pismu svetog Jakova nalazimo isti zahtjev: „Vaše »da« neka bude »da«, i »ne« – »ne«, da ne padnete pod sud." (Jk 5,12). Također, sveti Petar nam govori da odbacimo svaku zlobu i svaku prijevaru, licemjerje, zavist i sve vrste kleveta kako bismo se mogli približiti Bogu, „žudjeti poput novorođenih beba za nepatvorenim duhovnim mlijekom“ (usp. 1. Pet 2, 1-2).

Papa Franjo energično je govorio o jeziku licemjerja, tipičnim za one koji ne vole istinu. Oni vole samo sebe i na taj način nastoje zavarati, uplesti drugoga u svoju prijevaru, u svoju laž. Imaju lažljivo srce; ne mogu reći istinu.

Poput svetog Petra, on apelira na nevinost djece, na neiskvareno duhovno mlijeko (1. Pet. 2, 2): dijete nije licemjer, jer nije pokvareno. „Kad nam Isus kaže: da je vaš način govora: „da, da“, „ne, ne“, s dušom djeteta, on nam govori suprotno od onoga što kažu korumpirani (...). Zamolimo danas Gospodina da naš način govora bude jednostavan, dječji; govorite kao djeca Božja: zato govorite u istini ljubavi “[1].

[1] Papa Franjo, homilija, 4.VI.2013.