Evanđelje Mk 12, 38-44

U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj: »Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!«

Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«

Komentar

U današnjem Evanđelju sveti Marko pripovijeda o epizodi siromašne udovice koja baca nekoliko novčića u riznicu Hrama i tako zaslužuje Gospodinovu hvalu.

Isusove riječi o velikodušnosti te dobre žene koja je „dala sve što je imala" otkrivaju duboku Gospodinovu radost i divljenje prema njoj.

Tijekom Propovijedi na gori Gospodin je hvalio „siromašne duhom, jer je njihovo Kraljevstvo nebesko" (Mt 5,3). Siromaštvo je kršćanska vrlina koja nam pomaže dati istinsku vrijednost materijalnim stvarima i staviti sve svoje želje i snagu za postizanje neprolaznih dobara.

Ponekad će se ova vrlina iskusiti zbog nedostatka materijalnih dobara, čak i onih koja su predstavljena kao potrebna za život. U drugim vremenima siromaštvo neće implicirati taj nedostatak, ali potreba da se živi s tom željom za postizanjem neprolaznih dobara bit će ista.

Iz tog razloga, siromaštvo je vrlina koja ima puno veze s veličinom srca, a također i sa slobodom, kako ne bi robovala zemaljskim stvarima.

Gotovo dvadeset stoljeća kasnije, tijekom boravka svetog Josemarije u Argentini, na jednom od mnogih sastanaka koje je imao, oglasila se sredovječna žena koja mu je s velikom jednostavnošću rekla da je siromašna. Također je komentirala da se nikada nije osjećala nesretnom zbog skromnog stanja, ali odmah nakon toga prepoznala je da joj je u tom trenutku bilo žao što nema više posjeda, jer bi htjela dati više stvari svetom Josemaríji tako da mogu više raditi u službi duša.

Na snimkama koje prikazuju taj trenutak vidi se kako je sveti Josemaría ganut riječima ove žene, siromašne zemaljskim dobrima, ali vrlo bogate željama za velikodušnošću i predanošću Bogu i drugima. Možemo misliti da je Gospodin osjećao nešto slično u sceni udovice koja je bacala te novčiće u riznicu.

Zamolimo Gospodina da nam pomogne živjeti istinsko kršćansko siromaštvo, što nas čini slobodnijim da volimo Boga i svoju braću.