Evanđelje Mk 14,12-16.22-26

Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: »Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?« On pošalje dvojicu učenika i rekne im: »Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.« Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu. I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: »Uzmite, ovo je tijelo moje.« I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: »Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga – piti u kraljevstvu Božjem.« Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.

Komentar

„Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?" U kontekstu Uskrsa Isus uspostavlja sakrament Euharistije i čini to slobodno.

Na pitanje učenika: „Gdje hoćeš?" Isus odgovara: „Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode." Isus detaljno priopćava učenicima način na koji će slaviti ono što bi bila Posljednja večera, na kojoj će ustanoviti sakrament svoga Tijela i Krvi. Ne čini to prisiljen okolnostima, već to provodi kao ispunjenje Očeva plana. Radeći to slobodno, on to čini iz Ljubavi, jer istinska Ljubav postoji samo tamo gdje postoji sloboda. Isus je u svom životu sve izveo slobodno i kad su se približili posljednji trenuci njegova postojanja, jače naglašava vrijednost slobode. Pritom je Ljubav kojom je izvodi jasno vidljiva.

Događaji koji se nižu odvijaju se onako kako je Isus naznačio. „Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu.."

„I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: Uzmite, ovo je tijelo moje.“ Prije nego što je Isus ponudio svoj život na križu, za spas svijeta, želio je ostati među nama. Učinio je to pretvarajući kruh u svoje Tijelo. Isusove riječi ne priznaju nikakvo drugo tumačenje: „ovo je moje tijelo".

Najviši razlog zbog kojeg je Isus ostao s nama pod krinkom kruha je Ljubav. Tako je to učio sveti Josemaría: „Isus je ostao u Euharistiji iz ljubavi ..., za vas. Ostao je, znajući kako će ga ljudi primiti..."

—On je ostao, tako da ga možete primiti, posjetiti ga i reći mu svoje stvari i, obraćajući mu se u molitvi pored Svetohraništa i na primanju Sakramenta, svakodnevno se sve više zaljubljujete i učite druge duše - mnoge! – da slijede isti put” [1].

Nakon što je kruh pretvorio u svoje tijelo, „uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.“ Isus pretvara vino u svoju krv koja će se sljedećeg dana proliti na križu. Njegovom smrću i naknadnim uskrsnućem uspostavlja novi savez između Boga i ljudi. To čini dajući svoj život za nas, što je najveći znak ljubavi: „Nitko nema veću ljubav od ove, dati život za svoje prijatelje" (Iv 15,13).

Sve u Euharistiji s tihim vapajima govori nam o Kristovoj ljubavi prema nama. Oni su tihi vapaji jer čekaju naš slobodni odgovor. Ljubav se ne može nametnuti. Euharistija je susret dviju sloboda: Isusove i naše slobode. Tajna je duboke ljubavi koju smo pozvani promišljati, a blagdan Tijelova sjajna je prigoda za to. Ivan Pavao II u posljednjoj enciklici u kojoj se bavio ovom tajnom rekao nam je da je njome ono što je želio pobuditi euharistijsko čudo [2].

[1] Sveti Josemaría, Kovačnica 887

[2] Sveti Ivan Pavao II., Enciklika Ecclesia Eucharistia, 6