Evanđelje Mk 12, 18-27

U ono vrijeme: Dođu Isusu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: »Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svom. Sedmero braće bijaše. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu.«

Reče im Isus: »Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.«

Komentar

Razumno je pitati se o životu nakon uskrsnuća. To nam je toliko tajanstveno da je najnormalniji način da to objasnimo primjenom nečega od onoga što živimo ovdje i sada. Međutim, sam nas Pavao podsjeća: „Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.“ (1. Kor 2,9). Apostol kaže da je bio poveden u raj i da je čuo neizrecive riječi „kojih čovjek ne smije govoriti" (2. Kor 12,4). Ali što „tjelesna" osoba može razumjeti o Božjim stvarima, to jest osoba koja još nije „duhovna", koja ne dopušta da je Duh podučava? (usp. 1.Kor 3,1-3).

Sve što ovdje doživljavamo i živimo govori nam nešto o veličanstvenom životu. Pa ipak, ta novost koja nas očekuje - „gle, sve činim novim“ (Ap 21,5) -, ta slava potpuno nadilazi naše razumijevanje: „Uvjeren sam da patnje sadašnjeg vremena nisu usporedive s budućom slavom koja će se očitovati u nama“ (Rim 8,18). Što bismo mogli reći o „savršenom čovjeku po Kristovoj punini“ (Ef 4,13)? A opet, kako je lako učiniti najvećeg sitničavim, trivijalno govoriti o najuzvišenijima!

Saduceji postavljaju Isusu pitanje koje, prema njihovom mišljenju, svodi vjeru u uskrsnuće na apsurd. Zbog toga se temelje na Mojsijevom zakonu (usp. Dt 25,5-6; Gn 38,8). A Isus im odgovara istim Zakonom da im kaže da ga nisu razumjeli (usp. Izl 3,6). Onima koji ne žele vjerovati, tekstovi nisu prepreka, jer ih se uvijek može izvrnuti tako da ih natjeraju da govore ono što netko želi, zanemarujući druge. Današnji odlomak podsjeća na ove riječi: „ Ali otvrdnu im pamet. Doista, do dana današnjega zastire taj prijevjes čitanje Staroga zavjeta: nije im otkriveno da je u Kristu prestao “(2Ko 3,14). Gledajući Krista, otvarajući mu se vjerom, preobražavamo se. U Kristu vidimo mudrost i snagu živoga Boga i života. Samo je njegov Duh u stanju otvoriti naša srca i naše razumijevanje. Kako je važno odnositi se prema njemu kako bismo se mogli otvoriti Božjim tajnama i živjeti od njih!