31. svibnja: Pohod Blažene Djevice Marije

Evanđelje svetkovine Pohoda Blažene Djevice Marije i komentar.

Evanđelje Lk 1, 39-56

U one dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa:

»Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!«

Tada Marija reče:

»Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka.«

Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.


Komentar

Anđeo Gabriel, navješćujući Mariji da će začeti i roditi djelovanjem Duha Svetoga, Sina Božjega, usput spominje da i njezina rođakinja Elizabeta „u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ (Luka 1,36-37).

Uz Marijin da, „evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi" (Luka 1,38), Riječ je postala tijelom u njezinoj najčišćoj nutrini. Od tog trenutka tihi Marijini osjećaji, zahvalni Bogu za sve što je učinio s njom, oblikovali su se u djela služenja, s potpunim zaboravom na sebe. Razmišlja o Elizabeti, o pomoći koju bi joj mogla pružiti i kreće prema planini, do kuće Zaharije i Elizabete.

Sveti Josemaría, koji nas je učio ulaziti u scene Evanđelja kao još jedan lik, poziva nas da je pratimo: „Sad, moj prijatelju, već ćeš se naučiti nositi sa sobom. Pratite Josipa i Svetu Mariju s radošću ... i čut ćete tradicije Davidove kuće: Čut ćete o Elizabeti i Zahariji, dirnut će vas najčišća Josipova ljubav i vaše će srce snažno kucati svaki put kad vidite Dijete rođeno u Betlehemu ... Žurno smo krenuli u planine, do grada iz plemena Judina. Stigli smo. To je kuća u kojoj će se roditi Ivan Krstitelj “[1].

„Maria će pronaći Elizabetu, tko bi je bolje od nje razumio? –Promatra mons. Fernando Ocáriz– Razgovaraju o djeci koju čekaju, Isusu i Ivanu. Duh Sveti preplavljuje mjesto Pohođenja“ [2].

„Kad je Elizabeta začula Marijin pozdrav, dijete joj je zaigralo u utrobi, a Elizabeta se ispunila Duhom Svetim“ (Luka 1,41). Ivanov skok od radosti u majčinoj utrobi podsjeća na skokove kralja Davida kada je plesao prateći dolazak Kovčega saveza u Jeruzalem (1. Ljetopisa 15:29). Kovčeg, u kojem su se nalazili zapisi Zakona, mana i Aronov štap u cvijeću (Hebrejima 9, 4), bio je znak Božje prisutnosti usred njegova naroda. Sada Ivan skače od radosti pred Marijom, Kovčegom novog Saveza, koja u svojoj utrobi nosi Isusa, Sina Božjega stvorenog čovjekom. „Ivan poznaje božansku prisutnost i raduje se, već djeluje kao preteča: naviještati Krista znači imati i pružati istinsku radost" [3].

„Elizabeta sa zahvalnošću proglašava Majku svoga Otkupitelja: Blagoslovljena ti među svim ženama i blagoslovljen plod tvoje utrobe! - Odakle meni toliko dobra da mi je Majka moga Gospoda došla u posjet? (Luka 1, 42 i 43) “[4]. U Starom zavjetu pohvala „blago vama među ženama" upućena je Yael (Suci 5, 24) i Juditi (Judita 13, 18), dvjema hrabrim ženama koje interveniraju kako bi spasile Izrael u teškim vremenima. Marija je, čak i više od njih, hrabra žena koja svojim bezuvjetnim prepuštanjem božanskim planovima već nosi Spasitelja svijeta u svojoj utrobi.

„Nerođeni krstitelj drhti... (usp. Luka 1,41). Marijina poniznost ulijeva se u Magnificat... A ti i ja - podsjeća nas sveti Josemaría -, koji smo - koji smo bili - ponosni, obećavamo da ćemo biti ponizni “[5].

[1] Sveti Josemaría, sveta krunica, radosna otajstva. 2. Posjeta.

[2] Fernando Ocáriz, U svjetlu Evanđelja, Marija radost Božja (31. svibnja 1999.).

[3] Isto.

[4] Sveti Josemaría, sveta krunica, radosna otajstva. 2. Posjeta.

[5] Isto.

Francisco Varo // Erik Brolin - Unsplash