Opus Dei dio je Katoličke Crkve. Ime na latinskom znači "Djelo Božje". Zadaća Opusa Dei je širiti kršćansku poruku da je svaka osoba pozvana na svetost i da se svaki pošteni ljudski rad može posvetiti.

Opus Dei pruža podršku i vodstvo svima onima koji žele (članovima i onima koji to nisu) i usmjereni su prema svetosti u svakodnevnom životu, posebno u svakodnevnom radu.

Svetost podrazumijeva slijediti Isusa Krista, oponašajući ga u mislima, osjećajima, riječima i djelima. To znači ljubiti Boga i bližnjega, u ljubavi iskazivati krijeposti poput poniznosti, pravde, poštenja i suosjećanja. Svetost se postiže samo uz Božju pomoć i našim neprestanim zalaganjem za svetošću. Učiti svakoga da je pozvan na svetost središnja je misao Drugog vatikanskog koncila, koji je imao najveći utjecaj za razumijevanje Katoličke Crkve o tome kakav treba biti sljedbenik Krista u modernom svijetu.

To znači raditi poput Isusa Krista - raditi dobro, pošteno i iskreno, truditi se da bi se moglo ljubiti Boga i služiti ljudima. Ljudi koji tako postupaju čine svoj rad svetim i pomažu posvetiti svijet iznutra. Čine Evanđelje prisutnim u svemu što rade, bilo to nešto uzvišeno ili pak ponizno i skriveno. U Božjim očima nije važan ljudski uspjeh, novac ili slava, već ljubav s kojom ljudi rade svoj posao.

To su božansko sinovstvo (svijest da sam dijete Božje i da u skladu s tim djelujem); svakodnevan život (traženje Boga u svakodnevici); milostinja i apostolat (kao prvi kršćani, dajući svjedočanstvo svoje vjere i pomažući drugima da upoznaju Krista); ljubav prema slobodi (u svemu što nije pitanje vjere svaka osoba donosi samostalne odluke za koje snosi i odgovornost); molitva i žrtva (težnja neprestanom dijalogu s Bogom i spremnost da se interes drugih stavi ispred vlastitog); jedinstvo života (nastojanje življenja vjere u svakom aspektu života).

Opus Dei je osobna prelatura Katoličke Crkve koju je uspostavio Ivan Pavao II. 1982. godine. Osobna prelatura osigurava prikladan okvir za organizaciju koja se sastoji od katoličkih laika koji jednostavno žele služiti Bogu obavljajući svakodnevne stvari što je bolje moguće.

Unutar Katoličke Crkve, osobne prelature uspostavljene su 1960.-ih od strane Drugog vatikanskog koncila kako bi se omogućila veća fleksibilnost u zadovoljavanju specifičnih pastoralnih potreba. Oni katolici koji pripadaju osobnim prelaturama i dalje su dio lokalne Crkve i biskupije u kojoj žive.

Opus Dei je osobna prelatura, u svjetskim razmjerima, sastavljena od prelata, njegovog klera i vjernika laika (muškaraca i žena). Prije ređenja, svećenici su bili dio prelature kao članovi laici. Svećenici i laici djeluju zajedno oko širenja ideala svetosti u svijetu i posvećivanja svakodnevnog rada. Sjedište Opusa Dei je u Rimu predvođeno od strane Prelata, kojeg imenuje Papa. Sadašnji prelat je monsignor Fernando Ocáriz, koji je imenovan 2017. godine.

Kao dio Katoličke crkve, Opus Dei blisko surađuje s mjesnim katoličkim biskupom čiji je pristanak potreban da bi se centar Opusa Dei ustanovio u njegovoj biskupiji, i koji se redovito obavještava o aktivnostima Opusa Dei.

Odnos laika Opusa Dei prema župniku, biskupu i Papi je sasvim isti kao i kod ostalih katoličkih vjernika. Kao i ostale katolike, i njih obvezuju biskupijski propisi. Pripadnici se pridržavaju učenja i smjernica biskupa i, u skladu sa svojim prilikama, potpuno sudjeluju u životu župe. Njihove obveze prema Opusu Dei su komplementarne - počinju gdje autoritet biskupa prestaje i odnose se na područja (na primjer, duhovni razvoj i obveza apostolata) u kojima su vjernici slobodni izabrati bilo koji put do svetosti.

Opus Dei svojim članovima pruža obrazovanje, podršku i usmjeravanje („duhovna formacija“) kako bi im pomogao u izvršavanju njihove zadaće u svijetu. Ovu formaciju također nudi i svima onima koji žele produbiti svoju vjeru. Organizira predavanja, konferencije, duhovne obnove, duhovno vodstvo itd. s ciljem da se Evanđelje i crkvena učenja bolje upoznaju i žive. Ove formacijske aktivnosti nude se odvojeno za žene i muškarce. Planirane su na takav način da ih ljudi mogu kombinirati s užurbanim radnim rasporedom i obiteljskim životom.

Centri Opusa Dei organiziraju aktivnosti za formaciju studenata i radničke mladeži kao što su predavanja iz kršćanskog nauka, duhovna vodstva, kulturni događaji i društveno angažirani projekti. Podupiranje svih tih aktivnosti posljedica je uvjerenja da svaki ozbiljan napor da se služi Crkvi i društvu, šireći mir i radost u svijetu, da se izgrađuje humaniji, pravedniji i više kršćanski svijet, treba biti utemeljen na učenju i običnom radu.

Opusu Dei pripadaju ljudi svih vrsta: svećenici i laici, muškarci i žene, mladi i stari, oženjeni i slobodni, svih zanimanja i društvenih situacija. Većina članova su oženjeni i imaju obitelji - oni se nazivaju supernumerarijima. Neki se članovi (numerariji i pridruženi) obvezuju na celibat, pa tako općenito imaju više vremena i raspoloživosti za posvećivanje raznim aktivnostima koje provodi Opus Dei. Neki se muškarci iz celibata zaređuju za svećenike, koji čine otprilike 2% članstva. Trenutno postoji oko 85 000 članova Opusa Dei širom svijeta.

Žene i muškarci dijele isto dostojanstvo djece Božje i po krštenju imaju jednak poziv na herojsko življenje kreposti. Među vjernicima prelature, žene i muškarci dijele jednak duh, rad u apostolatu i jednaku predanost u posvećivanju svog rada i obiteljskog života; također imaju jednaku nadležnost u upravljanju i pružanju obrazovanja u Opusu Dei.

Velika većina vjernika Prelature su u braku te nastoje slijediti Isusa Krista upravo u običnim prilikama svoga života: u poslu, u obiteljskom domu, brinući se za svoju obitelj, održavajući svoju bračnu ljubav uvijek mladom, prihvaćajući djecu koju im Bog daje, odgajajući ih pažljivo te prenoseći im vjeru svojim primjerom i ljubavlju.

Zbog rada na apostolatu, u suradnji sa svećenicima, neki laici, muškarci i žene, prihvaćaju celibat kao Božji dar. To im omogućuje da se u potpunosti posvete aktivnostima Opusa Dei. Oni su i dalje laici, u Crkvi imaju isto mjesto kao i prije, a uzdržavaju se svojim svakodnevnim radom.

Svećenici koji su već inkardinirani u jednoj dijecezi ne mogu pripadati kleru Prelature, ali mogu ući u Svećeničko Društvo Svetoga Križa, koje je nedjelivo povezana s Prelaturom. Kada se uključe u Društvo Svetoga Križa ne mijenja se njihova dijecezanska služba: i dalje potpuno ostaju u kleru svoje biskupije i ovise o svom biskupu kao i prije. Obavezuju se na traženje svetosti u izvršavanju svećeničkoga rada, prema duhu Opusa Dei, a posebno se zalažu za čvrsto jedinstvo sa svojim biskupom i s drugim svećenicima.

Kršćani koji nisu katolici i ljudi drugih religija ne mogu pripadati Prelaturi, ali mogu biti suradnici Prelature ako to žele. Suradnici mole za Opus Dei ili svojim radom i donacijama pomažu edukacijske i socijalne projekte vjernika Prelature diljem svijeta. Trenutno postoje suradnici Opusa Dei koji su Pravoslavci, Anglikanci, Luterani, Židovi, Muslimani i Budisti, kao i ljudi koji nisu vjernici niti jedne religije.

Svi članovi trebaju prisustvovati tjednim i mjesečnim susretima, godišnjim duhovnim vježbama u trajanju od jednog do tri dana, ovisno o mogućnostima svakog člana. Duhovne dužnosti obuhvaćaju pohađanje dnevne Mise, čitanje vjerske literature i drugog duhovnog štiva, molitvu Krunice i vrijeme tijekom dana provedeno uz osobnu molitvu. Članovi trebaju biti svjesni svoje dužnosti da su svjedoci kršćanske vjere bez obzira gdje se nalazili. Kao i prvi kršćani, moraju se truditi promijeniti svijet na bolje tako da shvaćaju ozbiljno svoju kršćansku dužnost, da pomognu onima kojima je to potrebno.

Pripadnici nastoje ugraditi element žrtve u svoje živote. Iako tradicionalni katolički običaji pokore i mrtvljenja nisu zanemarivi, Opus Dei stavlja veći naglasak na žrtve uključene u svakodnevni život: savjesno izvršavanje dužnosti, stavljanje potreba drugih ispred vlastitih, pronaći osmjeh u neugodnim okolnostima, i tako dalje. Kao dodatak, preporučen od Katoličke Crkve, svi pripadnici prakticiraju mala tjelesna mrtvljenja kao što su umjereni post, povremeno uzdržavanje od određene hrane ili pića itd. U istome duhu, numerariji i pridruženi prakticiraju određene tradicionalne forme tjelesnog mrtvljenja kao što su upotreba pokorničkog pojasa i disciplina spavanja na tvrdoj podlozi. To su tradicionalne prakse koje katolici koriste stoljećima i uobičajene su u životima svetaca, kao na primjer: svetog Franje Asiškog, svetog Tome Mora, svete Tereze od Lisieuxa, pape Pavla VI., svetog oca Pija i Majke Tereze iz Kalkute. Motiv koji se krije iza ovih dobrovoljnih mrtvljenja je oponašati Krista i pridružiti se njegovoj otkupljujućoj žrtvi (usp. Matej 16, 24), a također su i način za patnju iz solidarnosti s mnogim siromašnim i uskraćenim ljudima u svijetu.

Opus Dei je konzervativan ako shvatimo da u svojoj punini zadržava Isusovu poruku. Ali Opus Dei je inovativan jer pruža suvremeni i moderni put za življenje svoje vjere u svakom aspektu uobičajenog i svakodnevnog života.

Ljudi pristupaju u Opus Dei zato što osjećaju poziv: osobni, nutarnji poziv od Boga da stave svoj cijeli život u njegovu službu usred svijeta. Iako ima praktičnih razlika u načinu kako se živi, poziv supernumerarija, pridruženih i numerarija je jedan te isti: tražiti svetost u svojem svakodnevnom životu.

Bilo koji katolik laik može zatražiti da se pridruži Opusu Dei. Ljudima koji misle da bi mogli imati takav poziv savjetuje se da neko vrijeme pohađaju aktivnosti duhovne formacije i preuzimaju obveze članova kako bi shvatili je li to zaista Božja volja za njih. Kad sazru u svojoj odluci, nakon prikladnog vremena mogu zatražiti prijem. Nakon daljnjih osamnaest mjeseci, ako još uvijek čvrsto vjeruju da ih Bog poziva, mogu se obvezati Opusu Dei. Ova obveza uključuje s njihove strane odluku da traže svetost u svom uobičajenom životu, a Opus Dei se obvezuje za pružanje potrebne podrške i obrazovanja. Minimalna dob za preuzimanje ove obveze je 18 godina. Potrebno ju je obnavljati svake godine najmanje pet godina prije nego što je moguće cjeloživotno obvezivanje. Ljudi se opusu Dei pridružuju po svom slobodnom izboru i jednako su tako slobodni i otići.

Nema izvanjske promjene u životima onih osoba koje se priključe Opusu Dei. Rade na istim poslovima i žive u jednakom društvenom okruženju, ali sada doživljavaju svoj posao i odnose u društvu kao povoljne prilike približavanja Bogu.

Pripadništvo Opusu Dei je otvoreno svima i svakomu, bez obzira na sposobnosti, mogućnosti ili društveni status. Bog je Onaj koji poziva i u praksi među pripadnicima Opusa Dei ima svih vrsta ljudi. Nakon što se Opus Dei postepeno proširi u određenoj zemlji, presjek socijalne strukture njegovih pripadnika u potpunosti odgovara socijalnoj strukturi te zemlje. Jedan od glavnih ciljeva Opusa Dei je promicanje univerzalnog poziva na svetost, što znači da je svatko pozvan od Boga da bude svet bez obzira na to koliko društvo cijeni njegovo/njezino zanimanje ili društveni status.

Opus Dei je otvoren svakome, muškarcima i ženama svake životne dobi, kao članovima (ako su kršteni i osjete poziv) ili kao suradnicima. U Opusu Dei ima ljudi iz svih staleža: bogatih, onih iz srednje klase i siromašnih. Imamo članove koji su vozači autobusa, električare, frizere, profesore, krojače, odvjetnike, liječnike i inženjere, vozače taksija i dr.

Imovina koja se koristi u apostolatima Opusa Dei ne pripada Prelaturi. S obzirom na njihov sekularni i laički karakter, svi centri i različite inicijative socijalne ili obrazovne prirode u vlasništvu su i vode ih autonomne zaklade sa svojim vlastitim upravnim odborima. Zaklade podržavaju, između ostalog, i aktivnosti dane u centrima Opusa Dei. Te su aktivnosti otvorene svima koji žele dobiti duhovno vodstvo. Većina tečajeva i duhovnih aktivnosti su besplatni, tako da svatko može imati koristi od njih. Zaklade također pomažu u održavanju projekata socijalne pomoći u zemljama u razvoju širom svijeta. Članovi Opusa Dei rade s mnogim drugima na promicanju i provedbi programa obrazovanja i pomoći u borbi protiv materijalnog i duhovnog siromaštva.

Opus Dei ne objavljuje imena članova, već im ostavlja da sami kažu ljudima, poštujući njihovu slobodu. Iako članovi svoje članstvo obično ne objavljuju široj javnosti, oni to ni ne skrivaju. Prijatelji, rođaci i poznanici sve će znati, što je potpuno prirodno. Zaista, bilo bi nemoguće da Opus Dei izvrši svoju zadaću, a da članovi nisu otvoreni u vezi sa svojim sudjelovanjem.

Španjolski svećenik, sveti Josemaría Escrivá (1902-1975), osnovao je Opus Dei 1928. godine. Čak je i za života bio na glasu svetosti, koji je nastavio rasti i širite se diljem svijeta nakon njegove smrti. Mnogi su ljudi svjedočili da su njegovim zagovorom primili duhovne i materijalne usluge, uključujući medicinski neobjašnjiv izlječenja. Svecem ga je proglasio papa Ivan Pavao II. 2002. godine. Blagdan svetog Josemarije slavi se 26. lipnja.

Nema ništa iznimno u kanonizaciji svetog Josemarije kad se uzmu u obzir današnja pravila. Nakon Drugog vatikanskog koncila, Crkva je promijenila postupak kako bi olakšala prepoznavanje suvremenih svetaca. Crkva se prilagođava brzini društva. Kako se svijet brže razvija, tako raste i Crkva. Na primjer, sveti Josemaria Escriva kanoniziran je 27 godina nakon svoje smrti, dok je papa Ivan Pavao II kanoniziran 9 godina nakon svoje smrti.

Prelatura izdaje službeni bilten Romana koji sadrži dokumente i vijesti o svojim aktivnostima. Za više informacija pogledajte http://en.romana.org. Za više informacija o svetom Josemariji posjetite https://opusdei.org/hr-hr/section/sveti-josemaria/. Internetske tekstove svih njegovih objavljenih djela potražite na www.escrivaworks.org. U zemljama u kojima Opus Dei ima središta, postoji Informativni ured kojem se novinari mogu obratiti. Adrese ovih ureda mogu se naći u odjeljku za tisak na ovoj web stranici.

Kliknite na KONTAKT pri vrhu ove stranice. Dobit ćete brz odgovor. Opus Dei, Informativni ured, Avenija Marina Držića 27, Zagreb, HR-10000 (+385 1) 77 88 785