Opus Dei

Pedro je arhitekt specijaliziran za nevladine organizacije. Trenutno je na magistarskom studiju Urbane ekonomije. Idućeg svibnja vjenčat će se s Ine. Put razlučivanja zvanja približio ga je Opusu Dei, instituciji kojoj je pripadao nekoliko godina i koje se sa zahvalnošću sjeća: „Nije mi žao što sam danas to što jesam, a to sam što jesam danas zbog cijelog puta kojim sam prošao“, kaže.

Moje ime je Juana Lidia Quispe Maita. Ja sam iz zajednice Copachilaia. Iz moje zajednice možete vidjeti jezero Titicaca, koje se nalazi na 4000 metara nadmorske visine, a ja sam numerarija pomoćnica Opusa Dei. Ovdje sam neko vrijeme i čuvam mamu koja je sama. Ja je pratim, brinem o njoj i pomažem joj što god treba. I s vremena na vrijeme odem u grad.

Carmen je voditeljica lanca opskrbe u supermarketu i živi sa svojom obitelji u Madridu. "Ono što sam naučila radeći pomoglo mi je u odgoju djece." Ona i njezin suprug pokušavaju im usaditi stav solidarnosti i prihvaćanja, zbog čega sudjeluju u obiteljskom volonterskom programu koji vodi Tajamar, škola u koju idu djeca: „Želimo da naša djeca budu otvorena za sve stvarnosti, u svakoj sferi, da se nauče poštovanju i gostoprimstvu.“

Henri d’Anselme, poznat kao "čovjek s ruksakom" bio je u Bruxellesu prošlog travnja i naravno iskoristio je priliku posjetiti katedralu.

Dok Notre-Dame de Paris ponovno otvara svoja vrata ove nedjelje, 8. prosinca, Antonin, majstor klesar, razmišlja o dubokom iskustvu doprinosa obnovi ove kultne katedrale.

Cecilia je rođena u katoličkoj obitelji u Ontariju, Kanada. Vjera koju je primila u djetinjstvu donekle potječe od njezina pradjeda (engleskog intelektualca Malcolma Muggeridgea) i njegove neumorne potrage za istinom. Nasljeđe koje su Malcolm i njegova supruga Kitty ostavili svojoj obitelji bio je taj istraživački duh i predanost. U svom pozivu u Opusu Dei kao pomoćnica numerarija, Cecilia svojim profesionalnim radom nastoji učiniti ljude voljenima i cijenjenima te ih približiti Bogu.

„Lako je imati vjere kad sve ide dobro. Ali kada nemate mogućnosti ništa promijeniti, tada se stvarno morate prepustiti u ruke nekog drugog." Svjedočanstvo je to Roberte i Enrica, dvoje Talijana s dojmljivom pričom.

Malina se u vlastitoj obitelji naučila slagati s muslimanima, ateistima i kršćanima. "Moja je obitelj primjer mješavine kultura i religija koje postoje u mojoj zemlji, Maleziji", kaže ona. Otac joj je ateist, majka katolkinja, a sestre su prešle na Islam. Odlučila se krstiti u dobi od 16 godina. To je bio početak potrage koja će je na kraju dovesti do Opusa Dei kao pomoćnice numerarije.

Upoznali su prijatelje koji posjećuju centre Opusa Dei u Koreji i malo po malo ih je privukla vjera. Na uskrsnom bdijenju u bazilici svetog Petra u subotu navečer primljeni su u Katoličku Crkvu. Ovo su njihove priče.

Monick Tello je peruanska numerarija koji se prije sedamnaest godina preselila u Stockholm u Švedskoj. Piše o svom iskustvu na Svjetskom danu mladih u Lisabonu ovog ljeta i kako ju je nadahnuo Papin poziv da priznamo svoje korijene.