Opus Dei

Korizma nam danas postavlja to odlučujuće pitanje: Rastem li ja u svojoj vjernosti prema Kristu, u svojoj potrebi za svetošću? Živim li ja širokogrudno apostolat u svakodnevici, svom običnom radu, među svojim poslovnim kolegama? ‘OBRAĆENJE DJECE BOŽJE, Homilija održana 2. ožujka 1952., 1. korizmena nedjelja.’

“Kada otiđete“, pitali su jednom sv. Josemariju, “što želite da ostane u našem srcu.“ Odmah je odgovorio: “To da vaša braća i sestre kao i svi ljudi budu sijači mira i radosti” (01’10’’).

Čak je i slomljena zdjela za juhu bila tema u molitvi Josemarije. On je rekao da je bio kao zdjela za juhu, slomljena grijehom i popravljena – zahvaljujući ispovijedi – da i dalje služi za hranu drugima (01’58’’).

Moliti znači razgovarati s Bogom, kao što razgovaramo sa prijateljem ili bratom. I naš Gospodin nas čeka da razgovaramo s njim (01’46’’).

“Blagoslivljam ljudsku ljubav s obje moje ruke kao svećenik“, rekao je sv. Josemarija. Također je preporučivao supružnicima da se što manje svađaju i da uvijek na kraju traže jedno drugome oprost. (02’32’’).

Djeca često uzrokuju roditeljima brigu. Sv. Josemarija donosi dvije priče iz svoje obitelji kako bi pokazao da ono što je potrebno jest razumijevanje i povjerenje od strane roditelja (02’38’’).

Kako nam prilazi Isus? Naš Gospodin nam prilazi istim načinom kao što je to činio i svojim učenicima: s ljubavlju, s jednostavnošću i strpljivošću za naše greške (0’59’’).

Godine 1972. Josemarija se sastao s grupom nastavnika srednjih škola. Pitali su ga: ''Koja je najvažnija vrlina za nastavnika?" (00’52’’).

Da bi se nekog voljelo, moramo ga upoznati, smijati se i trpjeti s njim. I upravo je to potrebno činiti sa Isusom Kristom. Sv. Josemarija mu je rekao: “Ja vjerujem u tebe, moja je nada u tebi, ja te ljubim, ja želim biti dugo tvoj prijatelj…“ (02’01’’).

Bez ljubavi, život ne bi bio vrijedan življenja. Stoga je sv. Josemarija savjetovao: ''Biti lud od ljubavi'', i kada je naša ljubav na nebu i kada je na zemlji (0’58’’).